Sa današnjim danom zatvara se natječaj za tajnika Turističke zajednice grada Paga. Koliko je žuči proliveno, komentara napisano, o uvredama da i ne govorim ali ne mogu zamislit da u Pag još uvik ima kletvi i prijetnji. Nikako da se maknemo od: "-kolora te juta uvatila, -padavica te uvatila, -da Bog da, da te svi raci voga svita zigrizeju.".
Pred neki dan na Korzu ispijam kafe u "Filodramatici" kod Zorana Maržića, jer tu uvijek naletiš na kojeg pažanina, pa tako jedan čak od moga roda, prolazi i u paškom stilu:
-ca ima novoga u Pag?
Kao da san ja svaki dan u Pag pa znan što ima novoga. Da nema ovih pustih portala i blogova doista nebih imao pojma što se dešava u Pag. Ovako su mi svaki dan otvorena vrata. Ponekad neke informacije zahvaljujući paškim portalima, prije dođu do mene, nego moje matere koja živi u Pag. Kada je pitam za neke stvari odmah mi odgovori:
-to te je neki od Paga već zva. Kurba paška, ništa se ne može sakrit.
I tako u nedogled. U spomenutoj Filodramatici ulazi i Ivo Usmiani sada na čelu "Galenskog laboratorija" riječkog farmaceutskog diva, pa ni ne pozdravi. Ki san ja da bi se on javi? Ali me on asocira na svog pokojnog oca, barba Zvonka Usmijanija koje je revno vodio "Turistički biro" u Pag, kojeg smo srušili "na pocetak mosta" i ni mi krivo, jer je most u svakom slučaju važniji od tamo nekog naknadno sagrađenog Turističkog biroa, koji u novo vrijeme nije ni bio u njegovoj funkciji, nego obična butiga pekarskih proizvoda. Siti san se pokojnog barba Zvonka i tete Tonćice, siti san se ujedno i onih velikih fotografija koje su bile na zidovima Turističkog biroa, di su barba Zvonko i teta Tonći u narodnoj nošnji fotografirani na vrh Graca, sa predivnom panoramom prema gradu Pagu. Nije se bilo lako popeti na vrh Graca u narodnoj nošnji po onim putićima, jer tada cesta nije postojala. Htio sam pitati Iva dali mu je znano kamo su završile te fotografije. Bila bi velika šteta da se to uništilo. Draže bi mi bilo da vise po zidovima Galenskog laboratorija, nego da su završila u sveti Kuzam.
Što u Pag imamo sad?
Imamo četvrti raspisani natječaj za tajnika Turističke zajednice. Imamo nezadovoljne pažane izborom i imenovanjem osoba, koji po mišljenju građana, ne dolikuju da sjednu na tu poziciju. Nemamo barba Zvonka i tetu Tonćicu koji će učiniti sve da svaki gost u Pag koji dođe bude upoznat sa svime i da mu se pruži najbolje što grad Pag ima.
Koliko su za ovo gubljenje vremena krive gradske strukture ali i stranačke središnjice? Desni neće sa lijevima, nezavisni ni sa jednima ni sa drugima! Interesira me što će birači kazati na sljedećim izborima. Sve me više ovo podsjeća na novelu Ranka Marinkovića "Karneval" tog viškog barada pisane riječi. Čitajte Marinkovića, možda novim neposrdnim izborom gradonačelnika uspijemo naći nekoga tko će ovaj grad konačno podignuti na mjesto koje zaslužuje.
Kao što sam u najavi bloga napisao. Prvi puta u javnosti izlazi ova fotografija sa barba Zvonkom Usmijanijem.
Post je objavljen 09.03.2012. u 11:25 sati.