Marketing
Razmjena sjemenja u ožujku
Dakle, To ja zovem Razmjenom sjemenja.
Predivno je bilo ovog utorka na razmjeni sjemenja. Bilo je pedeesetak ljudi, a to je stvarno hvale vrijedan broj, i, ponosni smo jedni na druge. Informacija se nekako i svakako, na sve moguće načine, pronesla i ljudi su odlučili doći, znači, to djelovanje je meni uvijek fascinantno.
U današnje vrijeme kad nas je teško izvući iz svakodnevne priče, djelujemo. Jessss!
Doduše, Nena mi je rekla da je to i zbog toga što su vremena teška, svatko tko ima neki komadić zemlje, izlazi van da si olakša uzgojem bilja jer na taj način štedi. Sigurno i u tome ima nešto, ali vjerujem i da je izazov podijeliti.
Ekipa je počela dolaziti pola sata ranije, ma odmah se krenulo s pregledavanjem što smo donesli i što ima.
Genijalna mi je bila Mihaelova priča. On je izvrstan dječak, ide u 6. razred i već par godina uzgaja kod kuće sve što ga zanima. Svoje je presadnice posadio i sada su mu već 5 cm velike (ludo, ja sam svoje prije 2 dana tek stavila). Došao je po cijenu ocjene iz matematike da pregleda ima li gdje kakve rare (sjemenske) koje nema, a djeluje mu zanimljivo. Natjerao je mamu (a to nikad nije lako), obećao da će naučiti matku i došli su na razmjenu. Klanjam se, bravo Mihael:)
Došla je i jedna krasna, pomalo samozatajna gospođa koja je cijelo vrijeme stajala po strani, pomalo zbunjena. Porazgovarale smo i ona je objasnila da se osjeća jako neugodno, objasnila mi je, joj gospođo, pa znate, pa to sjeme vam se inače plaća, i jako vam je skupo, ja ne znam kako bih ga uzela, neugodno mi je. Krenule smo s paradajzem jabučarom, star 50-ak godina, izrazila je želju da bi joj to bilo zanimljivo, a ja sva sretna uzela paradajzić koji je čuvao u obitelji Anin tata i podijelile ga. Odjednom, ona iz svoje čarobne torbe, skromno, izvadi dva bijela klipa kukuruza. Kukuruz osmoredac, starinski, naših baka, predhibridno sjeme, tražila ga naša ekipa već pokoju godinu, kad ono evo njega, samo tak. Pa došlo nam je da je izljubimo. Divota.
Došli su i neki posve mladi ljudi, isto bili pomalo postrance, ali i oni se uključili. Hvalala!
Razmjenjivala se iskustva, pričale se priče o mamama, bakama koje su sjeme čuvale, govorilo se kako tko sadi...Padali priojedlozi o tome da se organizira posebno razmjena samo cvijeća, pa presadnica, voćaka...
Brinulo se o tome da netko na razmjene ne donese sjemenje iz sjemenare. Meni se čini da i to ne bi bio prestravičan problem. Sjeme i Biljke, svojim uzgojem, brigom, energijom, oblikujemo mi i Biljke zajedno. I s takvim sjemenjem vrijedi krenuti. Iz njega se uzgoji vrsta i kroz godinu-dvije, to je druga vrsta, gotovo naša.
Neno i Damir, po dobrom običaju, donesli punu kutiju savršeno sortiranih vrsta, provjereno njihov uzgoj:) Ljudi su odlazili kući sa vrećicama sjemenja, stvarno je bilo više no dovoljno. Oni koji tek kreću, a i svi mi, ipak imamo barem jednu obvezu. Etičko-moralnu doduše, nitko nikoga neće prozivati i natjeravati, no najesen bi idealno bilo da svatko donese svoj uzgoj i stavi u Geinu košaricu. Prijedlog je bio da prepišemo kako se kreiraju banke sjemenja, puno je tu ozbiljnih regula, no mi smo vidjeli kako reagiraju naši ljudi. Za ovaj tren, vjerujemo da je izvrsno pustiti ljude da se povežu, djeluju, pričaju, to je nešto što svima fali. Ovo proljeće svi će raditi na svojim vrtovima, većim ili malim, a jesen će pokazati što nam se dogodilo i kako dalje. Naravno da su sve opcije otvorene i Gea bi bila jako sretna i ponosna da se krene s početnom bazom sjemenja, ma kako ju nazvali.
Mudri, radišni, kreativni ljudi. Da, to smo svi mi. Gospodin iz Klinac grada sve nas je oduševio svojom pričom. Došao je sa suprugom i predsjednikom njihove eko-zadruge. Ljudi rade na očuvanju izvorne banijske šljive bistrice. Imao je sreću, a opet ništa nije slučajno, pronašao je šljivu bistricu još iz vremena Rimljana i od nje je krenula ta priča. Upozorio je na problem šarke, bolesti te šljive, ali i da ima rješenje. Pozvao nas je sve na edukaciju kalemljenja, a nakon toga svatko si jednu šljivicu može ponesti kući!"!!!!!!!!!!?????
Ispričao je i priču o tome kako su Rimljani obožavali bistrice, ali i šarane (ili štuke?) te su te ribetine hranili šljivama punjenim medom!!!!!
Dao je i izvrsnu ideju da svatko tko je bio na razmjeni sjemenja, u jesen, u prostoru naše knjižnice, od uzgojenog sjemenja donese plodove i tako napravimo krasnu izložbu!!!! Kul!
Čekaju nas nove razmjene. Ponajprije u Centru za rehabilitaciju Komarevo, a nakon toga u knjižnici Novska, jako se radujemo.
Čeka nas još Kratečko i Petrinja, a čuju se i neki novi pozivi. U travnju predstavljamo Geine zdrave košarice+razmjena u knjižnici u Sisku, vau...
Post je objavljen 09.03.2012. u 08:59 sati.