Marketing
OSMIJEH
Taj famozni "grč" na licu je toliko puta opjevan, iskorištavan u kojekakve svrhe, prozno i na tko zna koliko još načina izmanipuliran. Sam po sebi, simbolizira određeno stanje i odražava status duha i svijesti onog tko ga ima.
Taj osmijeh, uz glazbu, kod mene je na samom vrhu terapeutske učinkovitosti kad govorim o hidradenitis suppurativi. Pa i bez nje. HS je takav da teško može izmamiti osmijeh kod pacijenta koji je u bilo kakvom stupnju te bolesti. Neprekidna bol, prozirne terapije i bezperspektiva uopće, tjeraju oboljelog, ukoliko je sklon depresiji i mračnim raspoloženjima, biti još dublje u tom statusu. Osobno se smatram sretnom osobom jer sam i bez suppurative imao i previše razloga na smijeh i osmijeh jednostavno zaboraviti. No, to može svatko reći za sebe. Bitno je koliko tko može izvući snage iz sebe da se izdići se i uspjeti razvući taj osmijeh makar ponekad, bez obzira na trenutačno stanje. Vedru narav i duhovitost smatram dobrim dijelom urođenim darom i, kao što ne postoje tablete kojima se postiže takav dar,t ako i svako forsiranje u pokušaju steći ga na silu, može biti u najmnanju ruku otužno.
Posebno pamtim liječnike i medicinsko osoblje koji su imali taj dar razvedriti mi uzdrmane misli, bez obzira na svu ozbiljnost mojeg stanja upravo osmijehom. Hvala im na tome. Bilo je i onih koji bi onako, "staljinističkom" mimikom, bez imalo, pa makar i ironije, samo još više potencirali bljutavost moje dijagnoze. Svatko od njih je u u svom kolegiju prepoznat po određenoj mu naravi i baš me zanima je li ih ikad itko od pretpostavljenih upozorio na to. I ima li uopće govora o osmijehu, bilo na fakultetu ili po bolnicama. U konačnici, sve to nije kao i u dječjem vrtiću i liječnici i ne mogu biti vaši osobni psiholozi.
S osmijehom ili bez, čovjek ostane sam sa svojom dijagnozom. Doslovce i živim sam, što je i bez HS-a nekad zeznuto, ali sam navikao. Budući nemam s kim dijelit zezanciju pa i druge stvari, koristim opciju sam sa sobom zezati se i smijati. S tim sam zadovoljan koliko to mogu biti i ne smatram da sam "puknuo" ili poludio kad se na svoj način šalim sa svojom svakodnevicom u samoći. Svakako mi je to zabavnije nego da mi po Draženovoj frazi "energetski vampiri" sišu dobro raspoloženje. To nije sebičnost, da se raumijemo. Baš kao i to da sve manje podnosim "kenjkave" i turobne osobe oko sebe, iako nekad jednostavno ne možete uteći od njih. Bilo s kim do koga mi je stalo, a nekad i šire, uvijek ću podijeliti njegovu muku i poslušati njegov jad. I ako mogu, pomoći ću mu.
Mislim kako mogu prepoznati stanje moje suppurative onda kad provedem dan s osobama s kojima se uglavnom zezam i čiju duhovitost neobično poštujem. Presretan sam što imam takve ljude oko sebe. To i potvrđuje moju teoriju kako je moj HS usko vezan uz određenou hormonsku neravnotežu.
Sinoć sam se zezao sa nekim mojim dragim susjedima. Onaj koji me frapantno podsjeća na Fernandela, upisao je tečaj njemačkog jezika. Iz samo njemu znanih razloga ima samo sedam razreda osnovne, a sada se, kako on kaže, drznuo u napredni tečaj. Kidali smo se od smijeha slušajući kako on interpretira glagolska "poluvremena" i slično. Fenomenalan je. Zaljubio se u Anđelku koja je išla raditi u Njemačku. U takvom raspoloženju, nasmijan do suza, oprao sam suđe i objesio opranu robu u dvadesetak minuta, usput i pjevajući. Svaka od mojih bolnih točaka je bila negirana, poražena. Divota!!!
Znam da može biti smiješno nekome tko boluje od ove bolesti preporučiti smijeh, čak i doslovce. Ali to je jedino ono što imam. Bolje je biti maksimalno na nogama, koristiti svaki trenutak u kojem možete zaboraviti rane, gaze, masti, tablete...
Znam da je to teško. I ja bih volio da postoji neki "mentalni tuš" koji bi mogao oprati s mene svu teškoću života sa suppurativom. Volio bih da na vijestima najave da će iduću subotu biti najljepši dan, dan kad će svi Zemljani biti dobre volje i nasmijani!!
Kažu da se 30 mišića pokrene kako bi se na licu pojavio osmijeh. No, bez ključnog mišića, tj.srca, ni to nije moguće.
Idem sad kuhati svoj ručak i na sav glas raspaliti meni najdražu pjesmu o osmijehu, onu Draga Mlinarca!!!
Post je objavljen 08.03.2012. u 23:54 sati.