Pred desetak dana, možda i više čitam kolumnu pod imenom Vječni Split od Zlatka Galla.
Superlativi i osvrti na Miljenka Smoju i Milorada Bibića Mosora. Kao oni su jedini predstavnici onog starog Splita. Smoje je kategorija za sebe. O njemu je puno toga rečeno i još će se reći kad prestanu trzavice živućih lijevih i desnih i kad nestanu razne ulizice, prikrpe i zakrpe koji sebi, pišući o Smoji i priređujući razne događaje njemu u čast, podižu cijenu i spomenik veći od Smojinog, ako ga uopće ima.
Znate onu pjesmicu Luke Paljetka o izlasku žene i muža- para hobotnica u šetnju. Ide nekako ovako
Šetali su ruku pod ruku
Ruku pod ruku
Ruku pod ruku
I tako nabraja više puta: Ruku pod ruku i završava:
Da ih svi vide!
Ne da mi se kopati i tražiti kako točno pjesma ide ali poanta je u tome: Da ih svi vide!
Ne znam kako se dogodilo da je nekolicina kolumnista – pisaca čiste lijeve provenijencije postala alfa i omega splitskog novinarstva. Usto vrlo kratkog i tendencioznog pamćenja.
Da ne širim temu reći ću da neke od njih rado pročitam jer imaju mjeru i znaju pisati (Jurica Pavičić napr., za kojeg bi rekla da je umjeren ili Plevnik- čisto lijeva priča, ali vrlo je pismen i argumentiran pa mu se može vjerovati- cum grano salis, naravno, jer treba čuti i drugu stranu) ali neki kao prije spomenuti Gall na čiji se članak osvrćem plešu svoj danse macabre posve po površini plešući s izabranim jučerašnjima dodvoravajući se današnjima i površnoj čitalačkoj publici. Čitalačka publika- (već vidim one koji mi kažu: ako ti smeta narod seli u emigraciju) kratkog pamćenja i nikakvog znanja sjeća se samo onih koji su koliko do jučer šetali ulicama Splita i piskarali o njegovim stanovnicima. Kažem namjerno piskarali (uvijek s izuzećem Smoje, jer on je ipak nešto drugo) više-manje o vrlo jednoj vrsti ljudi, kao da onih drugih nije ni bilo.
Ajde da vidimo zna li itko odakle potiče naziv Vječni Split. Kome ga je, ne spomenuvši ga, Gall ukrao. Zanima me ima li ikoga tko može nabrojiti bivše velikane- umjetnike našeg Splita, kad je Split bio manji i puno 'gradskiji' nego ga Gall i slični njemu pamte.
Tako je to. Život na ovoj zemlji počeo je sa našim vrijednim kolumnistima: Gallom, Ivaniševićem, Dežulovićem itd.
Prije njih nije bilo ničega.
Post je objavljen 08.03.2012. u 19:04 sati.