Razvaline na drveću od snijega, te bijele nemani, tijekom noći daju moć i ne mogu tako lako pogledati u nebo, dok sam noćas lutala snovima kao što sam jutros dolutala do svog odredišta.
Iz visina na dno duše su pale lagane pahuljice i u toj pustinji se nisu snašle, a ja sam bila samotnjak u napuštanju topline doma, vodili su me duhovi jutra, a ljudi su hodali i nisu se gledali.
Preteško mi je jutros bilo gledati u nebo drugačijeg nagnuća prema meni, nije mi milostivo ovih dana, a u dalekom praskozorju proljeća, okovanog bijelim snijegom, ovog jutra razveselila me pjesma «Nekako s proljeća».
Teške su moje pripreme za proljeće, otvaram se polako, obuzdavam svoju nemirnu prirodu i pripremam je da se otvori dolaskom toplih vjetrova s juga, bistrog jutarnjeg neba i mekanog plavetnila noći.
Do tog vremena stojim u ovoj snježnoj pustinji i čekam duhove prirode da me povedu u susret snovima gdje neću samo plahovito dolutati do svog odredišta.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojemISBN broj: 978-953-7673-60-4
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana.
Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.