Drugi nazivi: ak, čereviz, pitomi celer, celon, selen, selin, zelena.
Opis biljke: celer je dvogodišnja zeljasta biljka s mesnatim i vretenastim korijenom koji ponekad može biti i gomoljast. Stabljika mu je razgranjena, a doseže visinu od 40 do 80 cm. Tamnozeleni i sjajni listovi su veliki i perasto razdijeljeni, dok su listići klinastog oblika, gore urezani i nazubljeni. Kuglasti plod je rebrast.
Vrijeme cvatnje: od srpnja do rujna. Cvjeta bijelim i sivobije-lim cvjetićiina, koji su skupljeni u štit s kratkom peteljkom.
Stanište: celer raste kao divlja i kulturna biljka koja se uzgaja u povrtnjacima. Kao divlja raste na obalnom području i na vlažnim područjima gotovo cijele Evrope, a nalazi se i na drugim kontinentima. Drži se da je divlji celer otrovan te ga zato ne upotrebljavamo u liječenju Ijekovitim biljem. Za vrtni ili pitomi celer drži se da je veoma značajna Ijekovita biljka.
Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se koristi korijen vrtnog celera koji se kopa od sredine rujna do sredine studenoga. Svježa biljka sabire se od svibnja do konca kolovoza.
Ljekovito djelovanje: celer se koristi u liječenju vodene bolesti, reumatskih bolesti, gihta (uloga) i pretjerane gojaznosti, kroničnog katara pluća, grčeva u prsnom košu, što su povezane s osjećajem straha, nadutosti, slabosti želuca, pomanjkanja teka i bolesti koje su uvjetovane nedostatkom osnovnih tvari potrebnih organizmu. Isto tako, celer poboljšava krv i cirkulaciju krvi.
Post je objavljen 08.03.2012. u 14:43 sati.