Međunarodni dan žena obilježava se 8. ožujka svake godine dijljem svijeta. I UN 08. ožujka slavi kao Međunarodni dan žena, pa je zabluda vjerovanje da se radi o komunističkom prazniku.
Razmišljajući o statusu žene u društvu, danas sam odlučio ne baviti se puno čestitanjima ženama jer se pitam da li bi to bilo licemjerno.
Na današnji dan se posebno javlja pitanje: što danas moderna žena?
Na prvu pomisao mnogi će reći da je to žena koja ima dobar posao, slobodna je, može mijenjati partnere bez da se (je se) osuđuje zbog toga, obrazovana je, djecu neće imati prije 30-te ako će je uopće imati. Sa partnerom (današnji moderni naziv za momka, uobičajen na zapadu) dijeli sve kućanske poslove jednako – oni su jednostavno u svemu ravnopravni.
Najdraži prijatelj joj je mali pas kojeg drži u stanu.
Tu i tamo se opiti vikendom nije ništa loše.
Nije ništa loše pričati otvoreno o svojim seksualnim iskustvima i aferama.
Ne treba joj nitko, sama je sebi dovoljna i sama zna što je najbolje za nju.
No da li je to ono što žene žele i ono što im koristi?
Današnji “moderni” svijet promovira model zaposlene žene – žene koja je karijeristica, kao poželjnu pojavu jer da se time kao izjednačuje žena s muškarcem, odnosno time joj se omogućava jednakost u društvu,.
Ali zastanimo malo i razmislimo što se krije iza toga?
Reklama zaposlene, “moderne” žene nije nikakav poticaj za ravnopravnost - već upravo suprotno – poziv kapitalizma (nekada davno i komunizma) da se ženu, koja ima prirodnu želju za potomstvom i obitelji, natjera da se pretvori u još jedan sloj robova želje za profitom ili materijalnom izgradnjom društva.
Žena koja nema djece ili ima manje djece , može raditi i donositi profit više od one koja ima obitelj i djecu.
Žena koja nema obitelj ili ima manju obitelj ima manju vjerojatnost da će biti na bolovanju zbog trudnoće, djeteta… Njene misli će biti usmjerene na posao, profit, svog šefa, svoj tvrtku.. - takva žena je idealan stroj za profit.
Žene su poznate kao pedantnija bića, ali i fizički i emocionalno slabija, pa su stoga odlične za mnoge poslove u kojima će se dobro zaraditi za “gazde” koji će uživati luksuz tuđeg rada.
Kad se danas kaže uspješna žena što pomislite?
Siguran sam da pomislite na samostalnu ženu koja ima neku vodeću poziciju u nekoj tvrtki i da je gledate kao dobro “skockanu”, “samosvjesnu” “dobro organiziranu”, s mobitelom na jednom uhu, laptopom i/ili rokovnikom ispod druge ruke.
Da li je pak netko ikad zamislio pod pojmom uspješna žena majku četvoro ili petoro dobro odgojene djece ?
Da li je ikad zamislio uspješnu ženu kao majku ili ženu jedne sretne obitelji bez obzira koji posao radi i koliko novaca zarađuje?
Gdje je danas smisao novca i zarade ako se smisao uspješne žene ne gleda kroz osmijeh nje i njene okoline
Što kažu statistike u Hrvatskoj i koje je stvarno stanje?
Muškarci ulaze u brak u prosjeku u 30-toj godini, a žene u 26-toj. Sve se kasnije ulazi u brak i sve kasnije se rađaju djeca što dovodi i do manjih obitelji, Povećana neplodnost se bitno povezuje i s kasnijim pokušajima zasnivanja obitelji nego što za što je ženski organizam evolucijski predviđen.
Žena koja upiše fakultet, teško da će završiti fakultet prije 24. godine. Dok odradi praksu, nađe stalan posao, 30-te su već tu. Biološki sat je otkucao već dio svog najboljeg vremena.
Posao za ženu nije lako naći jer privatnici izbjegavaju žene zbog porodiljnih dopusta. Država nažalost nije riješila na adekvatan način prava žena jer je dio "tereta" porodiljstva svalila na privatnike koji praktički plaćaju dio troškova porodiljnih troškova
Pritisak koji je društvo "emancipacijom" stvorilo ženama nimalo nije pomoglo ženama - dapače - učinilo ih je nesretnijima.
Opet ih je dovelo u situaciju da moraju biti iznimno dobro programirani strojevi ili se oprostiti od nekog svog životnog prava - prava na obitelj (ili dio obitelji) ili prava na normalne radne uvjete i prava iz radnog odnosa.
Jedno od pitanja koji mnogi poslodavci znaju postavljati kod zapošljavanja, a koje je zabranjeno zakonom, jest "da li planirate uskoro imati djece?".
Pozitivan odgovor je u pravilu značio nećeš dobiti posao.
Žene su prisiljene čim saznaju za trudnoću fiktivno se prijavljivati kod nekog poslodavca, samo da bi imale pravo na dio porodiljskog od države. Zar smo kao država toliko jadni da pronatalitetnu politiku provodimo na takav način da smo prisilili žene trudnoću doživljavaju kao opasnost za svoj materijalni status, odnosno tragediju.
Ove misli ću završiti riječima prof. dr. Dijane Jakovac Lozić, profesorice obiteljskog prava na Pravnom fakultetu u Splitu: "Žene i muškraci nisu jednaki, oni se nadopunjuju"
Post je objavljen 08.03.2012. u 07:00 sati.