Domaći su mediji u zadnje vrijeme puni vijesti o tome kako se u Hrvatskoj osniva registar osuđenih pedofila. Naravno, ne treba ni spominjati kako je čitava inicijativa za to, po uzoru na neke zemlje u svijetu koje već imaju slične registre, nastala kako zbog direktive EU koja se tiče zaštite djece, tako i zbog tadicionalnog vjerovanja dežurnih dušebrižnika kako će upravo dotični registar "sigurno povećati sigurnost djece".
No, je li praksa uvođenja registara pedofila u zemljama u kojima oni već postoje doista povećalo razinu sigurnosti ili djelovalo kao nekakva prevencija? Zapravo i nije. U svim zemljama u kojima postoje dotični registri, i gdje se pomoću dotičnih registara obavlja dodatna preventivna represija počinitelja koji su već odslužili svoje zatvorske kazne (tako da im se onemogućava da rade određene poslove), seksualna zlostavljanja se i dalje događaju. I to, čuda li neviđenog(!), uglavnom od strane ljudi koji nisu upisani u dotični registar.
U SAD-u, na primjer, ne postoji zaseban registar pedofila, već postoji savezni registar seksualnih prijestupnika. U tom registru se nalaze apsolutno svi ljudi koji su ikada osuđeni za neki seksualni prijestup - od najgorih serijskih silovatelja, pedofila (bilo pravih silovatelja djece, ili gledača slika koji nikada nisu nikoga silovali), preko raznih bludnika, napasnika i njima sličnih, teenagera koji su imali dobrovoljne seksualne odnošaje s malo premladim partnericama, pa čak do ljudi koji su kažnjeni zbog mokrenja na javnom mjestu. Štoviše, čak su i neki streakeri završili u dotičnom registru!
No, jedna stvar koja je dosta problematična jest ta što je u Americi taj registar javan, dostupan putem interneta, a što se u više navrata pokazalo kao prilično loša ideja. Naime, događali su se slučajevi da su "samozvani pravednici" kretali na osvetničke pohode po svojim susjedstvima s namjerom da dijele neku svoju "pravdu", a što je uključivalo vandalizam, prijetnje, fizičke napade i ubojstva ljudi koji se nalaze u dotičnom registru. Bilo je čak i slučajeva gdje su "u ime pravde" napadnuti i potpuno nedužni ljudi jer su samo fizički nalikovali na dotične!
Doduše, prema onome što se može čuti iz domaćih medijskih napisa, čini se da hrvatski registar osuđenih pedofila neće biti javan, odnosno da će biti dostupan samo točno određenim ljudima iz točno određenih državnih institucija. Moglo bi se čak u neku ruku reći da je to na sveopću žalost domaćih "samozvanih pravednika" kojih čini se u Hrvatskoj ima poprilično, a što se lako može vidjeti po komentarima ispod raznih medijskih tekstova na tu tematiku, te na nekim forumima, u kojima ovi otvoreno pozivaju i potiču na nasilje, te opisuju što bi oni činili "u ime pravde" , a što nerjetko uključuje sadističke srednjovjekovne metode torture španjolske inkvizicije.
Nadalje, kada se već uvodi registar za osuđene pedofile, zašto se odmah ne uvedu i registri za druge vrste prijestupnika? Što je npr. sa opasnim vozačima koji su divljanjem na cesti ili vožnjom u pijanom stanju uzrokovali prometne nesreće sa smrtnim posljedicama? Jer ako će se na račun toga što je netko zbog ovog ili onog razloga završio u registru pedofila onemogućavati da radi s djecom, zašto se na sličan način nebi npr. ljude koji su izazvali tešku prometnu nesreću onemogućilo da kupe auto? Što je i sa ostalim kriminalnim skupinama kao što su ubojice, nasilnici, prevaranti, dileri...? Moglo bi se komotno i za njih izmisliti nekakve registre... pa npr. nasilnicima i ubojicama zabranjivati ulazak u barove i na stadione, prevarantima rad s novcem. itd...
Nadalje, po pitanju "registracije pedofila", tu debelo prednjači Velika Britanija. Tamo se naime otišlo čak toliko daleko da se svi koji rade s djecom (odgojitelji, učtelji, treneri...) moraju "preventivno" upisati u "registar mogućih pedofila", iako su potpuno nedužni. Time su već unaprijed "za svaki slučaj" kriminalizirani, te naravno automatski na tapeti kao dežurni krivci čim se dogodi da netko iz njihove okoline prijavi bilo kakvo seksualno zlostavljanje ili uznemiravanje. (Zanimljivo da se istovremeno npr. vozači, kojih ima daleko više nego pedofila, i koji statistički puno češće izazivaju prometne nesreće i prekršaje, ne moraju preventivno upisivati u nekakav "registar mogućih prometnih prekršitelja" op.a.)
I na kraju, možda bi na još jednu bitnu stvar trebalo obratiti pažnju! To su naime uobičajene izjave za medije od strane ljudi iz državnih institucija o tome kako "samo 10% pedofila bude otkriveno". Dotična tvrdnja nije ništa drugo nego samo još jedno propagandno baljezganje za naivne paranoike. Zašto? Vrlo jednostavno: Postotci unutar neke statistike mogu se vaditi samo onda kada se zna točna veličina nekog uzorka! Ako dotični ljudi koji iznose dotične postotke pouzdano znaju o kojim se postocima radi, onda očito znaju i koja je veličina uzorka (i štoviše tko su počinitelji). A ako znaju, zašto onda onaj ostatak nije zakonski procesuiran!? Vjerojatno zato što te brojke uopće nisu statistika, već puko nagađanje koje se ljudima nastoji predstaviti kao nekakva "statistika", a koja u službi propagande ima jedini cilj povećati razinu paranoje i moralne panike po sistemu "pedofili su svuda oko nas, praktički na svakom ćošku".
Post je objavljen 12.03.2012. u 05:35 sati.