Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/cheerfulgirl

Marketing

Digni glavu, nedaj se, pjevaj pjesme ljubavne :)

Evo mene opet nakon, za mene, podužeg odsutstva radi dosta školskih, ali i privatnih obveza.
Da vidimo, odakle da počnem?
E da, išla sam na ples sa dvije frendice jedan petak, iako sam taj isti dan došla doma sa jedinicom iz matiše ali nema veze.
Stara je rekla: Ako sam ti već prije obećala da možeš ić, onda ćeš ić.
U nekim stvarima žena je fkt carica i obožavam ju zbog tog :D
Da, na plesu je bilo odlično, zabavljale smo se, plesale, pjevale.. Jednom riječju: UŽIVALE SMO.
Bio je to ples pod maskama. Nas tri dogovorile smo se da ćemo bit vampirice, zajedno sa dečkom iz razreda.
I dobro, krenem ja k njoj, i naposljetku dođem do nje i šta vidim?
One dvije biserke se još nisu počele spremat, a bilo je već pola 8 a u školi smo trebale biti u 8, pola 9 najkasnije.
Bilo je tu puuuuuunooooooo priprema, od frizure, pa do šminke, presvlačenja... Ma da vam ne pričam puno, znate i same kako je to kad se spremate vikendom van.
E tako je bilo i meni zato jer je to bio MOJ PRVI IZLAZAK IKAD!
I nije mogao biti bolji.
Stvarno sam se vrhunski provela.
Onda, da vidim, što još ima?
Ahaaaa, da. Tu jedinicu iz matiše koju sam bila dobila ispravila sam na peticu.
Bravo, Mic :D
Bila sam jako ponosna na sebe. Petica iz trigonometrije, pa di ćeš bolje?
U početku mi je profa rekla da sam dobila 4, iako sam znala da JEDNOSTAVNO MORAM DOBITI 5 jer sam sve te zadatke iz ispita rješavala sa instruktorom.
I sljedeći sam se dan s njom oko toga posvađala i derala se na nju, jer sam znala da sam u pravu jer je moj potupak rješavanja bio drukčiji od njenog, po meni jednostavniji, ali točan kako god se uzme.
I prozove ona mene, i veli:
"Proučavala sam ovaj zadatak o kojem smo rapravljale i shvatila da si mi dobro objasnila kako si došla od rješenja. Dobila si 5. "
U tom trenutku nitko nije bio sretniji od mene. Peticu iz matematike nisam dobila još od nižeg razreda osnovne škole xD

Šta još nisam spomenula?
Oooo da, posvađala sam se s osobom za koju sam mislila da mi je frendica i to tako jako da sada u ovom trenutku, kad bi mi je netko spomenuo, rekla bih: "Boli me kurac za nju.Svojim ponašanjem prema meni nije zaslužila da razmišljam o tome kako je niti što radi."
To bih rekla.
A pošto pretpostavljam da će ovo pročitati, jer mi je u zadnjoj poruci rekla kako povremeno čita moj blog i vidi da je ONA glavna tema.
A moj jedini odgovor na to je: "Curo draga, ovo je moj blog i ja njemu mogu govoriti i pisati o čemu god hoću, ne pada mi na pamet ovdje paziti o tome što ću pisati kako nekoga od svojih čitatelja ne bih povrijedila.
Jer je ovo mjesto moje utočište na kojem "ogolim" dušu, moj mali raj.
I nitko mi neće govoriti što ili kako trebam raditi.
NE VIŠE.
Dojadilo mi je uvijek biti "zadnja rupa na svirali", kako se kaže.


A što se tiče ljubavi, tu bogme već dugo ničeg nije bilo.
A možda... možda je tako i bolje.
Počela sam pisati pjesme, nekako mi je lakše kad misli pretočim u kakve- takve stihove :)
Recite u komentaru ako želite da ih objavim ovdje ;)
Neki od osoba koje poznajem su me razočarale, kao što vidite u ranije navedenom primjeru.
A ima i onih koji jednostavno misle da više ne postojiš.
Kad te možda i vide negdje uživo, prave se da te ne vide.
Ali neka, bolje bolna istina nego lijepa laž.
To samo govori o njima, ne o meni.
Ja sam ostala ona dobra, stara, pomalo naivna Micko koja pokušava svakim danom sve se više smijati i veseliti, iako,ponekad
se nemam čemu posebno veseliti.
Ali našla sam nešto čemu se MOGU I MORAM VESELITI, a to je:

SAM ŽIVOT.


Post je objavljen 07.03.2012. u 21:13 sati.