Marketing
S DRUGE STRANE OGLEDALA 2
... Ne mogu opisat što sam tog trenutka osjetila, tada sam jednostavno prestala živijet, cijeli moj svijet tog se trenutka srušio, sve je nestalo.. Sve što sam mogla tada reći bilo je " Ne.. Al za dva dana smo trebali otić na vikend negdje.. " Sjećam se sve boli nakon što sam poklopila slušalicu, sjećam se kako sam prazno piljila u zid, vrteći u glavi sve godine šutnje, sjećam se kako su sva sjećanja navirala na oći poput filma koji gledam u kinu, sjećam se boli koja je tada prošla kroz mene, sjećam se tame koja me obavila. Par sam minuta prazno gledala, ne želeći prihvatiti to, želeći vjerovati da je to samo glupa i bezobrazna šala, želeći vjerovati da je to samo san.. A onda glavom mi je prošla misao kako mu NIKADA više neću moći reći što zapravo osjećam, kako mu nikada više neću moći reći pravu istinu i tada... tada su suze počele kliziti.. Padale su poput pljuska kiše niz moje lice.. Suze boli i tuge, suze svih neizrećenih rijeći, suze slomljene žene koja nikada više neće imati priliku popraviti stvari. Suze su padale, radeći potoke i jezera ispod mojih nogu. Nisam mogla izdžati tu bol, tu nepravdu, nisam mogla.. I tada.. tada sam počela vrištati.. vrištati poput ranjene životinje, ne želeći prihvatiti stvarnost.. Tog sam dana stvorila svoj svijet.. svoje ogledalo.. svijet s druge strane ogledala.. Sjećam se.. izletila sam iz kuće i dugo tumarala ulicama i šumama, sama.. moleći Boga da to nije istina.. moleći Boga da mi da još jednu šansu, da zaustavi vrijeme i vrati ga na početak.. Znam tražila sam nemoguće, al sam se ipak nadala... Danima i mjesecima nisam mogla to prihvatiti, čak i sad nakon 4 godine ne želim to prihvatiti.. Od tog dana moj se svijet promjenio, ja sam postala prazna, živjeći svijet kroz ogledala. Zašto?! Zašto baš on?? Dečko koji nikada nikome nije poželio zlo, a kamoli ga napravio nekom? Dečko koji je samom svojom pojavom uveseljavao sve oko sebe? Dečko tako plemenitog i dobrog srce? Dečko kojeg sam ja volila, a toliko ga povrijeđivala jer sam bila sebična?! Ja sam trebala biti ta, ja sam ta koja je bila sebićna, ta koja je mislila samo na sebe i uvijek sebično htjela više, ta koja nije marila ni za koga ni za ništa, ta koja je skrivala svoje prave osjećaje, a govorila lažne, toliko lažne da sam se sama uvjerila u te laži. Ja sam trebala biti ta, ne on, ne Tomislav.. Često sam se pitala kakav je to Bog kad uzima tako dobar i nevin život... Toliko je toga ostalo neizrećeno, toliko toga nisam rekla kad sam trebala, a sada.. sada je kasno za sve. Teško mi je stajati nad njegovim grobom.. gledat u taj sivi i hladni kamen, u tu nabacanu zemlju koja skriva jedno divno biće koje je premlado otišlo.. Moj se život srušio, s vremenom sam postala nešto drugačije, prikaz optimizma i pozitive, ali samo izvana, jer dok sama sjedim u sobi s druge strane ogledala slažem svoj svijet... Zamišljajući njega da je tu, zamišljajući da sam rekla sve neizrećene rijeći i da je tu pored mene. Da je sada sve kako je trebalo biti već odavno.. Često zatvorim oći i on je tu, gledam me svoji predivnim smeđim oćima, osjetim njegov dodir i njegov vrući dah.. skupa smo.. sretni smo, kao što smo trebali biti.. Al kad otvorim oći on nestane i moje se ogledalo razbije u milijun komadića, dajući mi samo razbijene komadiće stvarnosti, stvarnosti koja se razbila, stvarnosti koju neću moći čak ni zaljepiti, stvarnosti koja se ne može promjeniti, a za sve.. za sve je kriva moja šutnja.. moje ne izrećene rijeći. Sjećam se kad mi je jednom davno dok smo se vozili pustio pjesmu i pjevao mi, rekao je da je to pjesma za mene... Često dok sama sjedim u kutu sobe pjevušim tu pjesmu i vračam se na taj dan.. zatvorim oći i poželim da vrijeme tamo stane i da zauvijek budem ono što smo trebali biti.. sretni...
BUDI MOJA VODA
Ostao sam sasvim sam
da ležim na suncu
ja zvao sam te da dodjes iz snova
i pružiš mi ruku
ja molio sam da se napune
moja mora i rijeke
u njima jos jednom da osjetim
novu ljubav da teće
i pjevam
budi moja voda, ja sam sada vatra
izgorjet ću
prolij se po meni, budi sve šta želim
ja živjet ću
ostao sam sasvim sam
da ležim na suncu
ja zvao sam te da dodjes iz snova
i pružiš mi ruku
ja znao sam da ceš doći,
doći i donjeti kišu
ja čekao sam kao suha zemlja
kad čeka svoju vodu
i pjevam
budi moja voda, ja sam sada vatra
izgorjet ću
prolij se po meni, budi sve šta želim
ja živjet ću
Post je objavljen 07.03.2012. u 13:03 sati.