Ne spavam naravno, a trebala bih. Nisam dugo pisala, a trebala bih – htjela bih. Popila sam danas ravno tri kave, inače se pokušavam ograničiti na dvije, ali eto, danas su ispale tri, ergo no sleep for me.
Cijeli vikend sam vrtlarila, ajme kako ja obožavam kopanje po zemlji, zaboravila sam koliko mi je falilo čeprkanje po vrtu. Ok, nije vrt nešto spektakularno, znam, malen je i ograničenih sam mogućnosti, ali mene stvarno veseli. Toliko me veseli da sam u subotu zaboravila jest cijeli dan (mislim da je to jedna od rijetkih stvari zbog koje mogu zaboravit na hranu). Dobro sam se izgrebala na ruže, izgledala sam k'o da sam bila u nekom fajtu sa nekakvom životinjom koja posjeduje kandže ili pandže. Imam još posla i to poprilično, mislim da će to ovih dana doći na red.
Uskoro, najvjerojatnije idem na vikend u Estoniju, ali o tome ću pričati kada dođe vrijeme, a bome bit će i slika nadam se. Idem sama, i da, nije mi svejedno, ali veselim se, jer onako, super je onaj osjećaj kada se moraš sam snalaziti u novim situacijama. I još je bolji osjećaj kada vidiš što si sve sposoban napraviti. A ja, neću se praviti lažno skromna, volim takve osjećaje kada znam da sam napravila nešto dobro.
Fax konačno popušta svoj stisak oko mene, ide kraju. Znam, već 175. put to spominjem ovdje na blogu, ali eto, važan je to trenutak u mom malenom životu.
Evo i proljeće nadolazi, moje najdraže godišnje doba i druge obveze koje toliko volim i koje me toliko vesele se isto polako pojavljuju na rasporedu. Baš obožavam ovo doba godine.
Uživam u ovom periodu, vjerojatno zadnjem potpunom periodu bezbrižnosti. I svjesna sam toga, stvarno sam svaki dan svjesna koliko mi je trenutno dobro. Naravno, iako je trenutno sve crno oko mene, imam poprilično optimistično razmišljanje o budućnosti, mora biti optimistično, inače ništa ne bi imalo smisla.
Idem sada dalje, barem nekako konstruktivno iskoristit ovu insomniju.
Post je objavljen 06.03.2012. u 00:36 sati.