Marketing
Vapaj za nepostojanim "j"
Premda nisam osobit ljubitelj normi i pravila, pogotovo onih nametnutih, u kojima se dogovorom nekih glavonja određuje što će biti ispravno a što ne, ipak tu i tamo poslušam jezične savjete na radiju, pogotovo one u tri manje pet. Takvi savjeti su mi posebno dragi, naravno ne zbog tete objašnjavačice koja se glasa poput patke žličarke u klimakteriju, već zbog skorog i nadasve sretnog svršetka još jednog radnog dana.
Nemam iluzija da je moj dišpetožast odnos prema pravilima ekskluzivna stvar, uostalom u maloj zemlji za velike riječi, relativno najmanji dio govornika u svakodnevnoj komunikaciji koristi standardni književni jezik. Možda je upravo zbog tih bezbrojnih pravila postao krut i uštogljen tako da nije previše čudno što se većina nas koristi dijalektom. Ni to dakako nije loša stvar, naprotiv, dijalektom se mnoge stvari mogu puno ljepše izraziti. Recimo da je "standard" proza, a dijalekt poezija jezika.
Međutim, u posljednje vrijeme uočavam nešto čudno, pogotovo u "novim medijima". Svjestan sam da sad sebi skačem u usta, ali mi se čini da je izbjegavanje pravila u govoru, a posebno u pisanju, uzelo previše maha čak i u dijalektalnom izričaju.
Upravo sam danas preživio verbalni sraz s Dudijem, mojim dobrim prijateljem koji isto tako nešto dokoličarski pisucka. Piše uglavnom lovačke priče, ali dobro, bolje da piše nego da kiše.
Uglavnom, u jednoj rečenici, Dudi kaže ovako: "Bia sam nešto neraspoložen pa san odlučia poč namore."
Istog trena mi je tlak skočija na trista.
-Ma čekaj, kako ovo pišeš?
-Kako kako pišen, pišen na dijalektu.- obrambeno će Dudi
-Je li pišeš na dialektu ili dijalektu?
-Sad si me zbunia.
-Jesam li te zbunia ili zbunija?
-Ajde lovit rake!
- Dudi, ne moraš bit nepismen ako pišeš na dijalektu!
-Tako sad svi pišu.
-Ako svi pišu, ne znači da su svi u pravu
-Ja ću pisat kako je mene volja!
-Ček, ček, jel te volja ili vola?
-Ne pizdi!
Eh da, č i ć ću mu oprostit, nježno ću mu skrenit pažnju da ne može ić "namore" ili "ugrad", ali ovo bia, odlučia, govoria - aaaaaaaajme majko!
Pa dobro, stvarno mi nije jasno, koji je problem s tim "j", nikad, baš nikad, od Marka Uvodića, preko Smoje pa sve do Mosora nije se tako pisalo.
Zašto se plašite tog famoznog "j", nije valjda da vas podsjeća na Jugoslaviju?
Okej, razumin da je svaki jezik živi organizam i podložan promjenama pa tako i dijalekt, uostalom mi u Dalmaciji već desetljećima nismo čakavci nego smo se srozali u štakavce, ali ovo bia, mislia, govoria, radia, toliko mi bode oči da će mi hitno trebat uputnica za oftamologa.
Ljudi moji, njegujte svoj zavičajni govor, čuvajte dijalekt i nemojte se ni slučajno sramit ako ne govorite "fijeno", ali ka Gospu vas molim, nemojte mi upropaštavat lipu rič dalmatinsku.
Post je objavljen 05.03.2012. u 18:24 sati.