- sjećanje na Japan -
Moj život je kao bombonijera: nikad ne znam što ću dobiti.
Svaki dan po bombon.
Ponekad dugo slatka čokolada, zatim danima gorka, u nizu.
Izbirljivost tu počinje i prestaje.
Bombon po bombon, vadim slatko pa gorko, komad po komad, dan za danom.
Dajem kraljevstvo za slatkiš.
Hrana za bogove omamljuje čula smrtnice:
Blažena u nebesima.
Katkad, zavodljiva slatkoća za sobom ostavlja ljepljivi jetki trag.
Ispod šarena omota previše je gorke čokolade
I trpkosti u srcu tame.
Želim zaboraviti tu bol još prije nego je naučim napamet.
Ali što će mi svjetlo bez tmine, slatkost bez gorčine?
Tolike se još slasti i prokletstva skrivaju u pretincima bombonijere.
Želim nastaviti tragati. Imam li još vremena,
Ili je negdje već otisnut datum
Best before/Upotrebljivo do
Prije konačne implozije?
Post je objavljen 05.03.2012. u 16:24 sati.