(T1,2) Milošević je imao svo oružje (JNA, TO) ondašnje države i nije se s nikim dogovarao. (T3,4) Tražio je partnera koji će mu otvoriti vrata rata, u toj igri ga je Tuđman pobijedio.
T(5,6) Nije bilo dogovora ni obostrane krivnje, jer je Milošević tražio bezuvjetnu poslušnost ili rat. T(7,8) Za bolje sagledavanje ondašnjeg stanja, Milošević nije bio zadovoljan ni bezuvjetnom poslušnošću, jer je htio iskoristiti krvava previranja u socijalističkim istočno europskim državama za još jednu vojnu intervenciju nad nesrbima.
Zaključak, sagledavanje stanja i činjenica Tuđmana oslobađa krivnje, i svrstava ga u red boraca za slobodu i demokraciju.
T(9) Svi koji koriste teze o njihovom dogovoru i podijeljenoj krivnji imaju nečistu savjest (zbog desetljeća popuštanja srbima na štetu hrvatskog suvereniteta). Tvrdnja se odnosi na domaće i inozemne sudionike širenja potpuno neistinitog odnosa Tuđman-Milošević.
Tvrdnja: Tuđman je svetac.
Povodom dokumentarnog filma Slađane Zarić i Filipa Čolovića Tuđman i Milošević – dogovoreni rat? koji se pita (samo u naslovu) da li je taj rat dogovoren, i onih koji se pitaju da li je rat bio neophodan ...
T(1, ...,9) - tvrdnja 1, ...,9
Post je objavljen 05.03.2012. u 12:33 sati.