I sama se često zapitam kako mi to zapravo uspjeva, širiti i držati taj optimistićni i pozitivan stav, čini se tako lakim kad si vani, kad nisi sam, al moje ogledalo kad ostanem sama krši sve te iluzije i daje mi pravo stanje..
Dok sjedim u svojoj sobi i dok moj optimizam polagano hlapi i nestaje, moje mi ogledalo daje realnu sliku.. Ovako sama dok gledam tu realnost, sve se čini tako teškim, tako nepravednim i tako bolnim.. Tonem s te druge strane ponovno proživljavajući sve..
I sada gledam u tu davnu sliku i vidim ju i osjećam ju kao da se zbiva sada.. Sjećam se tog dana, bilo je to nešto više od mjesec dana kada sam krenula u 1. srednje. Najbolja prijateljica me upoznala s njim i od prvog trena kad smo se upoznali znala sam da je drugačiji. Postali smo više od najboljih prijatelja, bili smo iznad toga, slažući se baš u svemu i imajući potpuno iste stavove i mišljenja, bio je najbolji frend što čovjek može poželjeti.. Da frend.. tad sam ga smatrala samo frendom.. Zapravo kad se danas zapitam ne znam zašto.. Vjerojatno sam i tad znala da ga volim, ali sam to jednostavno zakopala u sebi i stalno svima pa i njemu govorila koliko ga volim kao frenda. Znala sam da je on zaljubljen u mene od prvog trena.. znala sam to, osjećala sam to i on mi je to puno puta rekao.. Al u to vrijeme sam to odbijala, zatvarajući te osjećaje ni sama ne znajući zašto. Bila sam pokvarena i sebićna, uvijek sam dobivala što sam htjela i kog sam htjela, možda sam od te sebičnosti zaslijepila i htjela nešto iznad, nešto više nego samog njega. Nisam tada to vidjela, nisam tada to shvaćala. Ipak unatoć svemu bio mi je prvi s kojim sam spavala. Tad nisam znala zašto sam to napravila baš s njim, mislila sam tad da sam to "obavila" i poslije toga sam mu govorila da je to bila greška i da zaboravi na to i da nastavimo ono što smo bili- najbolji prijatelji. Nisam shvačala da ga guram, da ga ponižavam, sve sam to zapravo radila nesvijesno, ne znajući koliko on zapravo pati.. Družili smo se još 2-3 godine, a onda se pomalo udaljili. Ja sam našla dečka i on je našao curu. tek kad sam saznala da ima nekog drugog, počela sam češće razmišljat o njemu, htjela sam ga, tada samo zato jer ga ima druga, a znala sam da me još voli. Bila sam toliko sebična da sam ga htjela za sebe, da ne bi bio s drugom. Sebičnost je bila jača, tako da ljubav koju sam zapravo osjećala prema njemu nije mogla probit van, nisam shvačala da je to zbog ljubavi, a ne zbog sebičnosti.. Mučila sam se s takvim mislima, ali smo pogubili kontakt, pa su misli na neko vrijeme zatajile, sve dok se nakon 2 godine opet nismo susreli. Tada sam napokon dopustila ( samo dio ) da se pravi osjećaji ,koju su se skrivali od prvog dana kad smo se upoznali, napokon pokažu. Prohodali smo, bili smo sretni. Sjećam se da je na početku bio dosta oprezan, ne govoreći mi u početku da me voli. Nisam ga krivila, nakon svega što sam mu ne svijesno i polu svijesno napravila i ja bi isto napravila. Ni u to vrijeme nisam bila na čisto sa sobom, znala sam da ga volim, ali i tad sam pogriješila, možda zbog boli koje su mi nanjeli drugi, možda zbog boli koju sam sama sebi nanjela tokom svih godina. Nakon nekog vremena ponovno sam zatajila osjećaje, uvjeravajući se da mi nije stalo do njega, da za njega imam osjećaje samo kao prema frendu. Nakon pol godine što smo bili skupa prekinula sam s njim, zadajući mu novi udarac. Nastavili smo se družiti, ponekad bi zabrijali, nisam shvačala da ga samo mućim tako, bila sam previše u tami da bi išta vidjela. Par mjeseci poslije opet smo izgubili kontakt.. Tad sam upala u ponor koji je jedva imao izlaz, uništavala sam se, povrijeđivala sam sve oko sebe, nesvjesna ićega. Trebalo mi je par mjeseci da se izvućem i uspjela sam, izvukla sam se i opet se javila njemu, al opet mučeći ga s prijateljstvom. Danas kad gledam s druge strane ogledala pitam se zašto.. zašto sam to napravila, zašto uporno sebi nisam dopuštala prave osjećaje, nego se vodila lažnim? Znam.. znam da bi sve bilo drugaći, moje ogledalo mi to pokazuje, da sam barem bila iskrena... I sada sjedeći u tami opet vidim te zadnje trenutke... Opet sam znala zabrijat s njim, svaki put bi osjećala tu njegovu duboku i iskrenu ljubav, jaku kao i prvog dana kad smo se upoznali.. ali zašto sam ja svoju skrivala, zašto sam šutila o njoj, njemu govorila da ga volim samo kao prijatelja, zašto kada to nije bila istina??!!! Imala sam tad nekog, ne ozbiljnu vezu niti vezu, samo povremeno viđanje i znala sam da nevolim tu osobu, znala sam da volim NJEGA, ali sam šutila uporno sebe i njega uvjeravajući u drugaćije.. Trebalo mi je vremena.. sad se pitam zašto mi je trebalo jebenog vremena kad sam sve to i tad znala, zašto sam jebeno šutila lažući samu sebe i pustila da sve nestane u jednom danu u jednom satu?!! Sjećam se dva dana prije nego li je vremena zauvijek nestalo... Sjela sam s njim u auto i odvezao me na stjene pored mora.. Bilo je malo prohladno, mjesećina je obasjavala plavo-zeleno more, i uzburkani valovi udarali su u stijene.. sjećam se kad me je poljubio i zagrlio i rekao koliko me voli, od prvog trena pa sve do sada istom jačinom istom iskrenošću, a ja sam šutila.. ja sam šutila ko tuka!! Tad sam već počinjala shvaći, da mi je stalo, da je sve što mu godinama govorim laž i da ga ne volim ko prijatelja, nego ko dečka. Al što sam tad napravila??!! Opet isto.. opet sam to zakopala i prodala istu priču,al ovaj put u sebi, njemu sam dala samo šutnju i rijeći da mi je žao što sam ga razočarala, a on me zagrlio i rekao da ga nikad ne mogu razočarati. Mislim da su mi te riječi pokazale sve, ali sam i dalje šutila. Sječam se, taj smo se dan dogovorili da ćemo otić za vikend na put, samo ja i on.. sječam se da sam dok me vozio doma razmišljala kako ću mu tada reći da ga zapravo volim, sjećam se kad je zaustavio auto okrenuo me prema sebi, pogledao me u oći i rekao mi " Pogledaj, pogledaj u moje smeđe oči, što ti one govore? " I vidjela sam, vidjela sam njegovu tugu u očima, vidjela sam tugu zbog mene, vidjela sam iskrenu ljubav, a ja sam i tad šutila. Sjećam se kad me dovezao doma i kako sam cijelu noć razmišljala kako ću mu za vikend reći što zapravo osjećam.. sječam se poruke koju mi je drugi dan poslao da mu je stalo, sjećam se i dva dana poslije poruke kad me je nazvao prijatelj i rekao mi " Tomislav je poginuo " ..
Post je objavljen 05.03.2012. u 12:04 sati.