Topao vikend izmamio ljude van. Roštilja se, padaju hrpe mesa. Na TV-u pričaju o uprizorenju nekakve bitke kod Samobora, a tamo se pripremaju domaća jela – kuhane svinjske noge, bunceki i još kojekakve hrpe mesa (sve lonac do lonca). Baš se pitam jesu li ljudi u ta vremena, kada se doista bitka i dogodila trpali ovoliko mea u sebe. Ne vjerujem, jer nisu ga imali. Onda otvorim Večernji, tamo neki frajerčina drži zeca za šiju i priča kako se sa zečevima brzo dolazi do kvalitetnog mesa. Na kraju Inka Eterović izvještava o predsjedničkim izborima u Rusiji i Putinovoj pobjedi, a ogrnula se u, očito, bundu od pravog krzna (ta očekuje li se išta manje kad se izvještava iz Rusije?).
U trgovinama gomile mesa, sve same akcije. Neka baba kaže sva ponosna: 'Za Korizmu neću jesti meso. Da, punih 40 dana ću biti bez mesa!' Haha???
Kad će biti bolje? Kada će čovjek vidjeti što stoji iza tog mesa i tih dijelova tijela po trgovinama? Ne tako skoro, čini mi se. Jer danas se bogatstvo gleda ne samo kroz automobile i kuće već i kroz to koliko dana u tjednu jedeš meso. A oni koji ga ne jedu često smatraju se siromasima. Pa kud ovaj svijet ide?
Post je objavljen 05.03.2012. u 11:44 sati.