Evo jedan tekst, pjesma, misao...
napisala ga je moja prijateljica, i tekst me ostavio bez riječi.
Odiše iskrenošću, jednostavnošću i željom za nečim boljim.
Morao sam ga podijeliti s vama!
(kada sam ga pročitao 4-5 put, rekao sam si - "E, TO je molitva!!!").
dugo se Isuse živjelo bez tebe... nisam te ni tražila
odavno mi je savjest opterećena... guši u meni nadu
nakupilo se tuđih gluposti...ne želim ih više propuštati
dosta mi je praštanja i izgovaranja: ma nije važno
ali ti i danas stavljaš svoj zahtjev: praštajte!
iako ustima izgovaram: opraštam
u meni je grč...ni sama ne vjerujem u iskrenost svoje odluke
računa li se, Isuse, samo odluka?
vrijeme mi prolazi...ja stojim...nijemo gledam
i ne želim više nastaviti ovako
drugi te dan evo tražim
al oko mene je tišina....a u meni neka teška praznina
negdje je puklo između nas...
ne znam da li više dopiru moje riječi do tebe
a ni tvoja riječ mene više ne dira
probat ću te opet koji put zazvati
jer i dalje vjerujem da mi ti možeš pomoći...
ne dopusti da te dugo čekam...
bojim se da bi mogla odustati
Post je objavljen 05.03.2012. u 10:55 sati.