S vremena na vrijeme uhvatim se kako počinjem nešto pisati, a da mi je unaprijed jasno da nemam pojma kamo će to otići. Inače toga nisam svjestan pa mi divergencija bude iznenađenjem. Ponekad bude tako intenzivna i tako nagla da u pola riječi promjenim temu, a nekad, kad zbilja pretjera, osjetim nekakvu potrebu da se vratim unazad u vremenu i počnem govoriti o nečem drugom, pri čemu u istom času govorim o nečem trećvrtom.
Bivajuće suviše misleno lijenim da se divergencije držim tematski, hvatam se radije linije manjeg omjera napona i struje ter se divergencije držim u praktičnom smislu. Smisao, naravno, nije samostojeća osobina, već mora uvijek imati neki zid na kojega se onda prikači i ostavi kao ukras ilitiga skupljač prašine. Osim skupljača, koji su kate gori j(e)a za sebe, prašina ima i svoje usi sava če, koji su zapravo isto nakupljači, ali od vlastite sub kate gori je(a). Kako se ne bi osjetile najmanjima na svijetu, sub kate gori je(a) su odlučile poroditi subsub kate gori je(a) koje su pak porodile subsubsub kate gori je(a) kako se one same ne bi našle najmanjima. To se tako nastavilo, a kako svaki sljedeći naraštaj jest bio geometrijski (nasuprot aritmetičkom) manji, na kraju divergencija nije omastila bradu postojanjem, već je to svojstvo oku pir ala konjvergencija, radosna zbog tog ishoda.
Fino.
Ako ste ono gore pokušavali pročitati i k tomu još shvatiti, sad vas po svojoj neprilici boli glava. Duboko se izvinjavam zbog te ruž ne pos ljedice, ali farmaceutski lobi koji me potplaćuje zahtijeva da i ja obavim svoj dio pogodbe, e kako bi se apa urin i bolje p roda vali.
Ključna osobina svakog koncentrata je da ga ne treba puno. Srknete žličicu i odmah vam bude jasno da je to trebalo razrijediti litrom vode. Analogna suprotnost može se vidjeti kod pisanja knjiga. Kad bi se sve misli iz njih izvukle van i stavile na hrpu, dobili bismo koncentrat togaitoga pisca. No, koncentrati nisu probavljivi, kao što to nisu niti začini. Primarna svrha hrane je opskrbiti organizam bitnim komponentama, a okus dođe tek kao mamac i olfaktivna estetika. Na isti način knjige hrane mozak. Ono što kod hrane dođe kao začin, to su kod literature ideje. Ni jedno ni drugo ne prolazi u velikim količinama. Ako je knjiga sva sazdana od ideja, morat ćete ju svakih nekoliko minuta zatvoriti da malo ohladite uzavreli mozak. Ako pak trošite samo začine, otići će vam k vragu osjetne stanice. Ako je začin slučajno nešto ljuto, odlazak će biti danteovski doslovan.
Drugo rješenje, pored razređenja, je ne pisati puno, ili pak pisati u malim dozama. No, toga se onda opet može nakupiti, tako da treba postupiti slično kao i s barutom ili radioaktivnim materi jalom.
Za treće rješenje treba riješiti nekakvu kubnu jednadžbu, a to mi se ne da.
Post je objavljen 03.03.2012. u 22:58 sati.