Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/justunique

Marketing

Znam, znam da me nema dugo... Nema opravdanja... Nikakvoga... Ovih dana sam, kao i uvijek u stisci s vremenom... Za prijatelje se nađe vremena, popričamo mob/kava/skype, a ostalo slabo... Tražim se ovih dana... Baš mi ne ide sve kako bi htjela i to mrzim... Baš gledam oko sebe, nestalo je sve što je prije postojalo.. Onaj neki smijeh ulicama, vedrina ljudi, ljudska glupost. Svi smo nekako ozbiljni... Čak nas i roditelji ušutkavaju da budemo ozbiljniji (iako s obzirom na moje godine, mene ne treba nitko ušutkavati)... Iako imam toliko godina koliko imam i dalje sam djetinjasta i dalje se smijem za svaku glupost, i dalje sam sretna i gledam pozitivno... Ima dana kad pokleknem i kad mislim da ne mogu i svakim danom kažem: "Hoću", ali sutradan ne napravim ništa... Zašto je to tako? Fali mi volja, nešto... Neznam zašto nemamo vremena za ništa iako dan potratimo uzalud... Baš sam neki dan bila kod frizerke i frendica je išla samnom, usput smo otišle i na kavu.. Jadnica me čekala 3 sata da završim al smo otišle na kavu. Mislim da bi to morala češće raditi al nikako se odlučit za to.. Nekako, nikad ne mogu, nikad nemam vremena, a htjela bi... Zašto stalno tipkamo po Face-u umjesto da odemo na kavu? Kave su postale preskupe, okej... Zašto ne odemo u šetnju? Malo je debilno nekome reći: "idemo u šetnju!" zar ne? :/ Nadam se da ću po završetku fax-a obnovit društveni život iako je i sada dobar ali nisam potpuno zadovoljna.. Osjećam se prazno... Nekako... Sve je to prije bilo drugačije nekako... Mislim da smo svi postali mrzovoljni i živčani... Ja jesam...

Post je objavljen 02.03.2012. u 20:34 sati.