Sonet je tvoj, rekao bih, zundarača u podrumu,
i još k tome, dodao bih, jednako ga bije mána:
zvrndalo je, pa sve zvrnda na nekome tamo drumu,
dok je ova naša staza, vidiš, posve raspjevana.
Toliko si dangubio, pričajući basne bajne!
Toliko si mudrovao, posrćući, vaj, na stazi!
Toliko si promašio, tražeć zalud riječi trajne,
dok tvoj sonet, rekao bih, eno samo jezik plazi!
Nigdje glave, nigdje repa; ni mora mu, ni pomorca …
Raskrilit mi ruke valja i zagrlit sve što živi!
Usto mi je, slušaj dobro, dozvat miris razvigorca
da ispuni zdravljem stazu i rasprši oblak sivi,
pa nek' muze nadahnjuju dušu svakog pravog tvorca,
i nek' mu se, čuješ li me, uvelike sâm Bog divi!
Zadar, 01. 03. 2012.
Post je objavljen 02.03.2012. u 04:53 sati.