Marketing
na kavi
sjedila sam danas nasuprot tim očima i tražila onu dubinu u koju sam toliko zaranjala
sada je to samo plava prozirna šarenica.
slušala sam njegov glas koji je nekad odzvanjao mojim tijelom i izazivao nebrojene titraje
sada je to samo glas, jedan od mnogih glasova u kafeu.
gledala sam mu ruku na stolu, ruku koja je tako savršeno nasjedala uz moju
sada u njoj više nema nikakve magije, to je obična ruka koja drži šalicu.
tijelo pored kojeg sam sjedila danas nije u mojem izazivalo nikakve reakcije
moje je srce nečujno i spokojno kucalo.
pitao je misliš li na mene katkad
samo sam slegnula ramenima
i nastavila virkati u tv koji je prikazivao najnovije vijesti.
bože, kako sve prolazi..
Post je objavljen 01.03.2012. u 20:17 sati.