Nije važno vrijeme koje smo s nekim proveli niti koliko smo ga godina poznavali. Vrijednost nečijeg života nemjerljiva je ovozemaljskim mjerilima. Čak ni način na koji netko uđe u naš život ne može nas pripremiti na to koliko će nam njegovo postojanje obogatiti življenje. Naći prijatelja u današnjem svijetu, kada su sve vrijednosti pobrkane, uključujući i one moralne.....Pronaći prijatelja koji je uz tebe u pravom smislu u dobru i u zlu....graniči sa naučnom fantastikom.
Ono što si TI, dragi naš prijatelju učinio za našu obitelj, to se ne može iskazati riječima. Bio si uz nas u našim najtežim i najtužnijim trenucima....u sreći i veselju i na pomoć kada nitko drugi nije. Otišao si svojom voljom i sam Bog zna zašto si to odabrao. Nikada se nećemo prestati pitati: ZAŠTO??????
Ništa na ovome svijetu nije vrijedno da odustanemo. Da odemo....kao da nas nikada nije ni bilo. Ti si ostavio duboki trag, obasjan dobrotom svoje duše. Duše koja je bila na velikim mukama. Ne mogu zamisliti da se tvoja škoda više nikada neće zaustaviti pred našim vratima i da naša Beba neće, izbezumljena od sreće, pojuriti da te pozdravi....onako kako nikada nikoga nije pozdravila, plačući od radosti i uvijajući se oko tvojih nogu.
Znam da ti je sada bolje, mada odbijam povjerovati da je to bio jedini i pravi izlaz. Ti znaš da bi mi u svakom trenu stajali uz tebe, upravo onako kako si i ti uz nas. Pogotovo sad, kad je sudbina stala na našu stranu....kad smo se mogli zajedno radovati i kovati planove za budućnost....nakon toliko vremena....Zašto? Nije trebalo biti ovako. Još te čeka mala kamara, tvoje mjesto na plaži, kava i kolači....Tvoj prijatelj sa ispruženom rukom i ljutnjom u duši, jer....nije trebalo biti ovako.....
Post je objavljen 01.03.2012. u 06:35 sati.