E, da... Još jedna korizma, još jedno vrijeme odricanja, vrijeme promišljanja u kojima bi smo se trebali vratiti na prave staze, na staze istine. No, poprimili smo mentalitet nomada, hodamo bespućima ovog novoga svijeta i sve više poprimamo njegov mentalitet. Definitivno smo zaboravili osluškivati Boga i bližnje. Čudimo se ljudskim glupostima, a sami radimo iste greške. Odričemo se reda radi, jer se netko jednom sjetio odricati, a nije pojmio smisao odricanja. Tko sam, odakle dolazim, kamo idem? Tri pitanja koja me pogađaju ovu korizmu. Možda mi se ponekad i potkrada ono - što želim biti. I sve više shvaćam da je danas biti kršćanin težak poziv. Jer iznad svega, Bog ne trpi mir onih koji su predodređeni za borbu. A mi smo danas pozvani na prve crte. Negdje se odvija bitka između Istine i Laži. Mi možemo birati strane, i to je naš poziv u ovom vremenu gdje se istina maskira u laž, a laž proklamira kao istina. Biti svjedoci, onoga pravoga Boga, koji daje život i koji nas uvijek u život vraća. Pa neznam u koje krajeve svijeta odlutali, Božji svjetionik ljubavi uvijek će nas vratiti kući. Tamo gdje nas čeka Onaj koji je Ljubav...
Post je objavljen 29.02.2012. u 22:37 sati.