Očima bijelim od noći, iz svog kuta života, progledavam u novi dan.
Vidjela sam noćas rasute crvene ruže po praznim klupama u parku, vidjela sam u daljini plavetnilo duše i pustinju srca.
Očima bijelim od noći gledam u tamnu dubinu duše i uzimam mjericu tame promiješanu sa zrncem svjetla.
Iz tih finih pojedinosti izuzet ću danas jednu prelomljenu liniju lijevog dlana i znam, da će se lepeza vjetrova usmjeriti u pravcu juga, donijeti oblake i odmoriti me.
Jutros sam pronašla istinu, kraj mene uspavanu, od tame prikrivenu.
Dogorijevam polako u ovom danu, jednim dijelom gubim trenutak po trenutak i odvajam se od stvarnosti zamišljenim poljupcem Sna.
Mjesec pun, tako prepun sebe, uzima i mene.
Sudbina piše svoju stranicu ovog 6. listopada i lukavo me odnosi na svoje putove, koje mi je odredila nekad davno.
Duša se pokušava namiriti disanja, ali sve su kraći, kao i ovi topli ranojesenji dani dani što su polako sve tamniji i ustupaju mjesto jutarnjoj hladnoći.
Očima bijelim od noći iz svog kuta progledavam u ovaj novi dan.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.