Pregled posta

Hipokrizija Zapada

Stvarna Europska unija, a ne onakva kakva se predstavlja u liberalnim medijima


Kad netko nekoga kleveće, i izvrće istinito stanje, takvo stanje se na latinskom, i u starogrčkom, naziva hipokrizijom, a na hrvatskom jeziku bi takva osoba nosila oznaku licemjera.

Tko je licemjeran u svjetskoj politici današnjice? Zapad na prvom mjestu, zato što sebe zove liberalnom demokracijom, a uvodi policijsku državu pod izgovorom borbe protiv terorizma kojeg sponzorira, i zato što drugima nameće liberalnu demokraciju, a u biti izvozi terorizam, i izopaćenosti, potiče građanske ratove, i koristi poštapalicu o demokraciji za podvrgavanje zemalja interesu krupnog kapitala svjetske elite pod zapadnom dominacijom. Na primjeru Hrvatske vidi se, da Zapadu nikada nije bilo stalo do demokracije, jer inače ne bi na vlasti podupirao bivše komuniste.

Nije stvar u demokraciji, pravnom poretku, građanskim slobodama, ljudskim pravima i tako zvanom slobodnom tržištu, nego u tome da drugi postanu poslušni Zapadu, da postanu marionete Zapada, i to njegove financijske elite, samo što se to ne zove „ograničeni suverenitet“ kao u doba Sovjetskog Saveza nego „sloboda, višestranački izbori, demokracija, ljudska prava“ i slično. U stvarnosti je demokracija samo na papiru, slobode je sve manje i manje, višestranački izbori su farsa, a ljudska prava samo lijep san.

Činjenica jest, da je u doba totalitarnog komunizma u zemljama pod diktaturom komunističke partije vladala sovjetska doktrina ograničenog suvereniteta zemalja prisilnih saveznica Sovjetskog Saveza iz ondašnjeg tzv. Varšavskog ugovora, jer su vanjske granice istočnoeuropskih zemalja ujedno bile i vanjske granice Saveza Socijalističkih Sovjetskih Republika, a glavni grad zemalja potpisnica Varšavskog ugovora, odnosno vojno-političkog saveza, bila je Moskva. Kakva je razlika u odnosu na danas?

Danas glavni grad više nije Moskva, ili Beograd, nego Bruxelles. U tom ograničenom suverenitetu su istočnoeuropske zemlje imale barem nekakav industrijski razvoj, iako nisu imale razvijeno tržište, dok je danas industrija u tim nekoć komunističkim zemljama likvidirana jer predstavlja konkurenciju zapadnoj industriji, pa čak i slabašna konkurencija je očito opasna konkurencija.

Danas su bivše istočnoeuropske zemlje, koje su uoči raspada Sovjetskog Saveza proglasile svoju državnu nezavisnost, i uspostavile nacionalni souverainitet, opet postale zemlje ograničenog suvereniteta čim su ušle u Europsku uniju. Isto tako prolaze i republike bivše Jugoslavije.

Pogledajmo samo susjednu Sloveniju. Otkad je u Europskoj uniji, za nju nitko unutar Unije, niti izvan nje, nije čuo, niti zna da postoji, a sam životni standard Slovenaca nije se nešto vrtoglavo popravio kao što glasi u bajkama zvane kampanje za ulazak u EU. Od ulaska Slovenije u EU prošlo je gotovo ravno sedam godina. Bile su to mršavih sedam godina, a slijedećih sedam će biti još mršavije! Na vanjsko-političkom području se za Sloveniju u Europskoj uniji čulo samo na tren kada je zbog slovenske blokade (ucjene zbog Savudrijske vale) došao u pitanje daljnji proces pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Karakteristično je, da su najviše štete prilikom ulaska u EU imale one zemlje koje su prešle na euro, kao Slovenija, koja sada, kao i Mađarska i Češka, žive u recesiji bez nekog svjetla na kraju tunela.



Poljska, zemlja i narod vrijedni poštovanja

Kako-tako prošla je jedino Poljska, i to zato što ima 30 milijuna stanovnika, a ne dva milijuna kao Slovenija, i zato što nije pristupila euro-zoni, niti joj je bankarstvo vezano za 'Wall Street' kao ono u zapadnoeuropskih zemalja, jer je Poljska sačuvala svoje nacionalno bankarstvo. Uz to su Poljaci pametno i izdašno koristili sredstva iz EU-fondova, a njihovo je političko vodstvo znalo i ucijeniti Europsku uniju kako bi Poljska dobila još više nego što su joj u Bruxellesu mislili dati. (Poljska nije htjela potpisati Lisabonski sporazum dok ne dobije neke ustupke koje su joj zajamčile barem djelomični suverenitet i razvoj. Pošto se kroz hrvatski sporazum s EU ratificira i Lisabonski sporazum, Hravtska je od Bruxellesa mogla dobiti što god je poželjeti htjela, ali njezino slugansko političko vodstvo to nije znaloi ni htjelo iskoristit.)
Za takvu ipak situaciju pozitivnijeg razvoja Poljska može zahvaliti svom pokojnom predsjedniku Kaczynskom, nesretno stradao u zrakopovnoj nesreći u ruskom Smolensku 10. travnja 2010. godine. Ne samo da je pokojni predsjednik Kaczynski na Pantovčaku u nazočnosti ondašnjeg predsjednika Mesića, i u vrijeme premijera Sanadera, poručio hrvatskoj javnosti istinu, da Hrvatska neće prije 2012. postati punopravnom članicom EU, na što su hrvatski mas-mediji, u svom delirijumu i svojoj zapjenjenosti, proglasili poljskog predsjednika desničarskim ekstremistom, kako su ga, inače, zbog svog nacionalnog otpora Bruxellesu, „častili“ i zapadni liberalni mas-mediji, nego je patriotskom politikom sačuvao dostojanstvo poljskog naroda, i čuvao njegove nacionalne interese, za razliku od hrvatskih vladajućih političarki i političara koji su se Zapadu prodali kao kurve, i svoju zemlju izvrgnuli pljačci od strane zapadnih moćnika.

Poljska je, dakle, pozitivni primjer kako se brane nacionalni interesi, ali da bi se postiglo takvo stanje bilo je potrebno da se s vlasti skinu bivši komunisti, tako da su Poljaci učinili sebi medvjeđu uslugu, i u oporbu poslali svoje bivše komuniste, i na vlast postavili nekomuniste-demokrate, poljske „pravaše“. Nedavno su se i Mađari probudili iz sna, i vidjeli da su u Europskoj uniji opljačkani tako da sada nose gaće na štapu, pa su brže-bolje s vlasti smijenili svoje bivše komuniste, i promijenili ustav kako bi spriječili novu poplavu zemlje s komunjarama i bivšim pripadnicima komunističke tajne policije i njezinih doušnika, od kojih je jedan čak bio i mađarskim premijerom, naravno, korumpiran od glave do pete, jer uz bivše komuniste kao pokvarenu sortu političara obavezno ide i politička korupcija u velikom stilu. Demokratske promjene u Mađarskoj ne nailaze, međutim, na odobranje u Bruxellesu, tako da na primjeru susjedne Mađarske možemo zorno pratiti kako je liberalni Zapad licemjeran, i kako je „demokratski“.

Usudiše se licemjerni EU-birokrati, poput predsjednika Europske komisije, i predsjednika Vijeća Europske unije, te vanjskopolitičke povjerenice EU, prigovoriti sirijskom predsjedniku Asadu, da ubija vlastiti narod, i da je diktator. U čemu se sastoji to licemjerje, i ta velika laž onih u EU koji se predstavljaju oličenjem demokracije?

Sirija ima demokratski ustav, a Europska unija nema nikakav ustav nego ima Lisabonski sporazum



Sirija, bliskoistočna zemlja koju Zapad želi staviti pod svoj jaram

Predsjednik Asad dao je donijeti novi sirijski ustav, i to na referendumu, što znači da je novi sirijski ustav ujedno demokratski ustav. Referendumu se odazvalo 57% sirijskih građana, od toga je 89% glasovalo za novi ustav kojim je ukinut polustoljetni monopol arapske socijalističke stranke Bas, i uvedeno višestranačje i pluralizam. Također je uvedeno ustavno ograničenje predsjedničkog mandata na dva puta po sedam godina, dakle, isto kao u Francuskoj. Međutim, vodeći dužnosnici EU ne priznaju novi sirijski ustav, dakle, isti oni, poput predsjednika Vijeća EU, Rompuya, (neka vrsta predsjednika EU), i vanjsko-političke glasnogovornice EU, Ashton, (neka vrsta ministrice vanjskih poslova), koje nitko u Europskoj uniji nije demokratski izabrao na te položaje, nego su na njih delegirani, odnosno postavljeni, imaju obraza kritizirati one političare u Siriji koji su donijeli demokratski ustav? Hoće li se ministrica vanjskih poslova RH, Vesna Pusić, pridružit kritici Sirije po uzoru na svoje gazde u Bruxellesu? Naravno da hoće, ako već nije, međutim, ona vodi vanjsku politiku zemlje koja svoj ustav nije donijela na referendumu, jer je povijesna činjenica da predsjednik Tuđman novi hrvatski ustav iz 1990. godine nije dao donijeti na referendumu nego su ga izglasali saborski zastupnici, što je učinjeno zato da se prevari hrvatski narod, i narodu iza leđa u preambulu Ustava ugradi odrednica o komunističkoj šumsko-partizanskoj skupštini ZAVNOH, odnosno usidri Oktobarsku revoluciju u hrvatskom Ustavu na sramotu bivših komunista i titoista. Savezna Republika Njemačka, nakon što joj je 1990. prisajedinjena bivša komunistička Istočna Njemačka (DDR), također svoj ustav nije donijela na referendumu, čak se u biti i ne zove ustavom nego „temeljnim zakonom“, međutim, poanta je u tome da Nijemci nisu svoj ustav donijeli na demokratski način, ali se političko vodstvo Njemačke licemjerno pridružilo osudi Sirije nakon što je ta bliskoistočna zemlja donijela demokratski ustav.

Na sam dan sirijskog referenduma o ustavu je Hrvatska televizija nehotice demantirala svjetske odnosno zapadne mas-medije koji su na taj tan izvještavali o tome kako je nebo iznad Sirije crno od topovskih oblaka i prašine, sugerirajući kako sirijska vojska puca po narodu, i na građane u sirijskim gradovima, međutim, snimak Hrvatske televizije za Dnevnik jasno pokazuje da je u glavnom sirijskom gradu Damasku bilo taj dan lijepo sunčano vrijeme, čak bezoblačno, a kamoli da bi iznad grada lebdjeli crni oblaci dima i prašine od tenkova sirijske vojske, jer nikakvog nasilja u Damasku taj dan nije bilo, naprotiv, građani vedra duha, radosni zbog uvođenja demokracije u Siriji, poručuju u kamere Hrvatske televizije, koju percepiraju kao televiziju Zapada: Ostavite nas na miru!

Zapad vodi protiv Sirije fašističku medijsku kampanju dezinformacija u Goebbelsovom stilu, a političari Europske unije ponašaju se prema Siriji fašistički, uvode ekonomske sankcije sirijskom narodu da crkne od gladi, i istovremeno naoružava pobunjenike-teroriste koji napadaju glavnu arteriju sirijske države – naftovod i rafineriju kod grada Homsa kojeg štiti sirijska vojska, i naravno da među sirijskim civilima ima žrtava u tom sukobu kad pobunjenici koriste grad Homs kao živi štit.

Predsjednik vlade u Banskim dvorima, Zoran Milanović, obznanio je kako se hrvatska poduzeća moraju povući iz Sirije, jer je EU uveo embargo protiv Sirije, te da se i INA mora povući sa sirijskih naftnih polja, čime će ove godine izgubiti, u grubu rečeno oko 100 milijuna, novac koji bi u vrijeme financijske krize i te kako dobrodošao hrvatskom proračunu, ali pošto su HDZ i SDP razvlastili Republiku Hrvatsku odnosno hrvatski narod njegove nezavisnosti, onda Banski dvori moraju poslušno ispunjavati diktate koji stižu iz Bruxellesa, što hrvatski građani onda osjećaju po svom džepu. Inače, Republika Hrvatska ovog trenutka uopće nije članica EU. Po tome se vidi koliko su naši vladajući kvazi-političari poslušne marionete, a ismijavaju poglavnika Pavelića da je bio marioneta Mussolinija i slično.

Cilj ove kampanje Zapada protiv Sirije, u kojoj sudjeluje i Hrvatska, sastoji se u tome, da se zamijeni režim poslušnim režimom vlasti, i Sirija otkvači od svog saveznika Irana koji je glavna meta.



Predsjednik Republike Hrvatske, Ivo Josipović, zvan Jugosipović

Dr. Slobodan Lang očitao je još jednu lekciju sramotnom predsjedniku Ivi Josipoviću povodom njegovog još sramotnijeg govora u Jeruzalemu. Poručio mu je, da je u Knesetu izgubio kontrolu, i da je u izraelskom parlamentu govorio bez istine, pravde, dobra i odgovornosti za Hrvatsku, Izrael i svijet. I to je točno tako kako ovaj humanist, politički Hrvat, i Židov, borac za ljudska prava, g. Slobodan Lang kaže!

Umjesto govora državnika o međudržavnim odnosima Hrvatske i Izraela, predsjednik Josipović održao je govor mržnje protiv hrvatskog naroda. „... u govoru se neistinima i uvredama vrijeđalo Hrvate, poticalo sukobe i podjele. Dužnost je Hrvatskog sabora da postavi pitanje odgovornosti predsjednika Ive Josipovića za ovaj istup... Josipović je, dakle, održao govor posrednog genocida (Vlado Gotovac) kojim se dijelom uništava cjelina. U odnosima dvaju naroda, koji su prošli toliko stradanja [hrvatski narod i židovski narod, opaska CBK], u odnosima dviju teško stvorenih država [Izraela i Hrvatske, opaska CBK], hrvatski predsjednik uporabio je povijest da truje današnje odnose, potiče podjele i sukobe među ljudima i strahove od budućnosti...“, naglašava gospodin Lang. Ovakvu filipiku protiv hrvatskog naroda, kakvu je Josipović održao u Knesetu, posljednji put se čulo u režiji Miloševićeve propagande za vrijeme velikosrpske agresije. Je li Ivo Josipović kao hrvatski predsjednik radi za Srbiju, prosudite sami.

„Opasni Ivo Josipović“

Ljudi, da smo i to doživjeli da je ljevičarski portal Index.hr napao predsjednika Ivu Josipovića, naravno, ne zbog njegovoga govora u Knesetu, naprotiv, s tim govorom se ekipa na tom portalu slaže, jer je govor protuhrvatski, nego zbog osnovane sumnje u predsjednikovu umiješanost u pranje novca. 'Indexov' glavni kolumnist Tomislav Klauški čak je napisao, da je predsjednik Ivo Josipović „opasan“, i naveo i razlog, jer je „pojačao društvenu anesteziju“. To je točno.



Naime, umjesto pravednosti pridonosi nepravdi, jer štiti korupciju i Mladena Bajića kao Glavnog državnog odvjetnika koji selektivno optužuje, odnosno optužuje politički nepodobne, dok politički podobni ne dobivaju optužnice iako su de facto kriminalci. Tako sprega politike, državnog odvjetništva i tajkuna u Hrvatskoj stvara atomsferu straha i nepravde, umrtvljuje društvo jer ljudi vide da su nemoćni pred spregom politike i tajkuna, u kojoj jedna ruka drugu mije. Ja neću tebe, ti nemoj mene prozivati, i idemo dalje!

Naglašava Klauški da afere koje se vuku iza Ive Josipovića „ruše njegov politički ugled kojeg ustvari nema“, i kaže dalje: „... Josipović je na vlastitom primjeru dokazao aksiom koji vrijedi još od ranih devedesetih: sve će ti biti oprošteno ako si fin i pristojan, po mogućnosti ako govoriš engleski, a još više ako ne govoriš ništa. I ne zamjeraš se nikome. I povezuješ se sa svakime.“

Zanimljivo je što komentar Tomislava Klauškog o predsjedniku Ivi Josipoviću, i nastup Matije Babića na Hrvatskoj televiziji u emisiji 'Nedjeljom u dva', 27. veljače 2012., u kojoj je napao predsjednika Josipovića, optužujući ga za pranje novca i primanje mita, nitko od masovnih medija u Hrvatskoj nije prenio, iako inače sline za vijestima i komentarima 'Indexa', što znači da glavni urednici televizija i novina ne shvaćaju Matiju Babića kao karikaturu, nego i te kako ozbiljno, ali su ga ovaj puta odlučili protuustavnu cenzurirat, jer su procijenili da je to prevruć krumpir, pošto je predsjednik ipak povezan s određenim kadrovima bivše Udbe, a to zna bit opasno! Tako je prevladao oportunizam, iako Matija Babić spada u „njihove“, u titoiste, i u jugoslavensku ekstremnu ljevicu koja je tog dečka iskoristila, i sada odbacila kao maćeha. Međutim, kako siješ, tako i žanješ. Ako si posijao vjetar, požnjet ćeš buru, glasi narodna poslovica. Ne bi bilo prvi put da je ekstremna ljevica iskoristila nekog, i onda ga šutnula nogom u tur. Kad je trebalo pljuvat po Hrvatima, bio im je dobar, a kad je prozvao njihovog, nastala je mafijaška šutnja u tisku i na televizijama.

Sjećate se kako se SDP uzrujao kad je vlada Jadranke Kosor u Hrvatskom saboru produljila mandat Glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću? Sjećate se? Sad je SDP produljio Bajiću opet njegov mandat, znači, dobro im služi, odnosno zataškava neka kriminalna djela u kojima izgleda i sam sudjeluje, barem postoji osnovana sumnja da bi tako moglo biti.

Srbija je u Bruxellesu dobila status pridruženog kandidata, i to tek nakon što je Beograd pristao da na regionalnim konferencijama nebude bojkotirao nezavisno Kosovo. Datum početka pregovora Beograd će dobit krajem godine, i onda jednog dana uskoro evo i Srbije u Europskoj uniji, te se ukida Schengenska granica na Dunavu, i Srbija i Hrvatska opet su u jednoj državi. Što bi na to rekao Siniša Glavašević, što bi na to rekli hrvatski branitelji u Vukovaru koji su svoj život dali za hrvatsku nezavisnost i otcjepljenje Hrvatske od SFRJ i Srbije? Jesmo li izgubili pamet kad smo na referendumu potvrdili pristupanje Europskoj uniji, ili pamet nismo nikad ni imali?

Sjećate se harača od 23 posto koji je uvela Jadranka Kosor? Sad imamo harač od 25 posto, ali se to sada u EPHahaha glasilima tajkuna Ninoslava Pavića, prijatelja Ive Sanadera i Ive Josipovića, ne spominje kao harač, jer to je sad PDV kukuriku-koalicije, to su sada „naši“ koji deru, i sve je dopušteno što „naši“ rade, pa bilo to i haračenje, ili pogotovo ako je harač u pitanju. Kad ljevica dođe na vlast, onda moral za nju više ne postoji. To se zove hipokrizija.

Ali, narod kratke pameti, imao je veliku nadu u kukuriku koaliciju. Zato je harač od 25% na mjestu, jer tko nema u glavi, ima u nogama. Zato Hrvati, obucite si cipele s debelim džonom, ako će te osim gaća na štapu još išta uopće imati! „Stegni remen, bando lopovska“... to vam poručuju iz kukuriku koalicije. Bilo je vrijeme kad narod nije bio „banda“, ali to vrijeme je prošlo na udobnom kauču u toplini doma dok su samo svjesni prosvjedovali. Danas se možete samo još je..., a i to će vam Ranko Ostojić uskoro regulirat kao i prosvjed na Trgu svetog Marka, od 8 ujutro do 22 h, i to samo 250 prosvjednika. Eto kakva sloboda, 2012. godine. Zato se danas može tvrditi da Hrvati nisu slobodan narod, a imali su 1990. priliku ispisati najljepše stranice o slobodi u svojoj povijesti. A na kraju, ako će se i dalje ponašati kao nojevi koji glavu zabijaju u pijesak, biti će čipirani kao psi, kao što je u Bibliji rečeno:

„(...) Potom opazih drugu Zvijer gdje izlazi iz zemlje: imala je dva roga kao u janjeta, a govorila je kao zmaj. Svu vlast prve Zvijeri ona vrši u njezinoj službi i čini da se zemlja i njezini stanovnici klanjaju prvoj Zvijeri kojoj bi izliječena smrtonosna rana. Ona čini velika čudesa, tako da i vatru s neba spušta na zemlju naočigled ljudi, i zavodi stanovnike zemlje čudesima koja su joj dana da ih čini u službi Zvijeri, savjetujući stanovnike zemlje da naprave kip Zvijeri koja bi ranjena mačem, ali ostade na životu. Čak joj je bilo dopušteno da udahne život kipu Zvijeri, tako da kip Zvijeri progovori i prouzrokova da se pobiju svi 'koji se ne htjedoše pokloniti kipu Zvijeri'. Ona čini da svi – mali i veliki, bogati i siromašni, slobodni i robovi – udare sebi žig na desnicu ili na čelo i da nitko ne može ni kupiti ni prodati ako nema udaren žig: ime Zvijeri ili broj njezina imena. Ovdje treba pronicavosti! Tko je prodoran, neka odgoneta značenje broja Zvijera. To je, uistinu, broj čovjeka: njegov je broj šesto šezdeset i šest. (...)“ (Apokalipsa 3,7-13 Proročanstvo Isusa Krista)

Stručnjaci su ustanovili da je, zbog protoka krvi, najpogodnije mjesto za čipiranje ljudi na čelu, i na desnoj ruci, te su prvi ljudi, na dragovoljnoj osnovi, već čipirani upravo na taj način, a po nekim procjenama u Sjedinjenim Američkim Državama je već oko 1 milijun ljudi čipirano, odnosno usađen im je chip ispod kože, što zapadnoj 'Wall Street eliti' omogućava totalitarni nadzor nad ljudima, u bliskoj budućnosti. Hrvati, probudite se!

CBK


Post je objavljen 29.02.2012. u 18:36 sati.