S obzirom da je četvrtak na ovom blogu rezerviran kao dan za ekonomske i političke teme, vezano uz knjige koje sam čitala i čije sam prikaze radila za specijalizirani mjesečnik za poduzetnike koji je pod nazivom Slavonski Poduzetnik, a da je ta suradnja završila prilično neslavno (po moj planirani budžet), odlučila sam ih ponovno objaviti na ovaj način, radi vaše zabave, informacije i edukacije.
Moral kao pitanje ljudske solidarnosti
Francuski filozof Edgar Morin jedan je od najpoznatijih socioloških mislilaca današnjice, no najpoznatiji je ipak po interdisciplinarnom karakteru svojih djela. U njima briše granice između akademskih grana, nastojeći prikazati što sveobuhvatniju sliku društva i svijeta koji nas okružuje. Knjiga „Etika“ posljednji je, odnosno šesti dio njegovog djela pod naslovom „Metoda“ (La Methode), a u njemu Morin polazi od konstatacije da se svijet trenutno nalazi u suvremenoj krizi morala. Naime, od početka novog vijeka, podjelom poslova i „birokratskom kompartmentizacijom na svim područjima života“, pojedinci su se našli izolirani u uskim i zatvorenim područjima stručnosti, čime se rascjepkala i oslabila odgovornost i solidarnost pojedinca za posljedice svojih djela – pojednostavljeno rečeno, egoizam pojedinaca stekao je prevlast u odnosu na altruizam i povezanost zajednice.
Zbog toga niti ne čudi da se i mnogi najskeptičniji pripadnici društva odlučuju za povratak „staroj religijskoj vjeri, nacionalnoj vjeri ili totalnoj vjeri, koje u potpunosti obuzimaju pojedinca i daju mu etičku sigurnost“. Također, Morinovu tezu potkrjepljuje i činjenica da se određeni dio mladeži udružuje u bande ili delikventske skupine, koje kao arhaične zajednice, imaju određena sekularna pravila i u nedostatku opće etike nameću ih svojim članovima.
Ova je knjiga podijeljena u četiri zasebna velika poglavlja, od kojih u prvom Morin objašnjava značajnost etike za suvremeno društvo i njezinu suvremenu definiciju, te iznosi svoju tezu o krizi u kojoj su se našla društvena načela i vrijednosti. Drugi dio knjige govori o etici u korelaciji sa znanošću i politikom, dok treći govori o autonomnoj etici (klasična teorija etiku dijeli na autonomnu, čiji su izvori u samom pojedincu, i heteronomnu, čiji su izvori u normama, vjerovanjima i stavovima društva). Četvrti i posljednji dio rezerviran je za Morinova promišljanja o društvenoj, ili, kako autor to naziva – socioetici.
Kao odgovor na pitanje čekaju li čovječanstvo i bolja vremena ili se pak možemo nadati samo progresivnoj i rapidnoj dekadenciji društva, Morin ne nudi odgovor – mogući su svi scenariji, pa i oni najgori. Ipak, da se autor privatno ipak nada najboljem mogućem svijetu u kojemu ćemo odgajati djecu, svjedoči i sljedeći citat: „U našem ljudskom svijetu, u kojem postoje i u kojem nastaju tako snažne sile razdvajanja, povlačenja u identitet, prekidanja, razdvajanja i mržnje, bilo bi bolje, umjesto snova o općoj harmoniji ili raju, prepoznati životno važnu društvenu i etičku potrebu za prijateljstvom, nježnošću i ljubavi prema ljudima koji bi, bez svega toga, živjeli u neprijateljstvu i agresivnosti, postajali sve ogorčeniji ili propadali.“
„Etika“, Edgar Morin, Masmedia, Zagreb, 2008., prijevod s francuskog jezika: Vesna Pavković