EKONOMIJA ČETVRTKOM: “Upravljanje sukobom u organizaciji”
S obzirom da je četvrtak na ovom blogu rezerviran kao dan za ekonomske i političke teme, vezano uz knjige koje sam čitala i čije sam prikaze radila za specijalizirani mjesečnik za poduzetnike koji je pod nazivom Slavonski Poduzetnik, a da je ta suradnja završila prilično neslavno (po moj planirani budžet), odlučila sam ih ponovno objaviti na ovaj način, radi vaše zabave, informacije i edukacije.
Kako mudro upravljati sukobom
Priručnik „Upravljanje sukobom u organizaciji“ urednica Nikolete Poljak i Lejle Šehić – Relić (u izdanju Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek) nastao je iz njihove želje da se nose sa sukobima u kojima su sudjelovale, kao i sukoba na čijem su rješavanju djelovale.
Radi se o zbirci općih i općenitih definicija sukoba kao neizbježne i neminovne pojave u svim međuljudskim odnosima, definicijama rješavanja sukoba kao i svim drugim pojavama koje se u svezi sa sukobima u društvu mogu pojaviti. Urednice također zastupaju mišljenje mnogih teoretičara sukoba i sociologa prema kojima je sukob kao pojava posve neutralan, a da je način rješavanja sukoba ono što mu pridaje oznaku pozitivne ili negativne pojave.
Iako su urednice birale prilično općenit način tumačenja sukoba, ipak vrlo lako možemo zamisliti kako se načini „mudrog rješavanja sukoba“ mogu primijeniti i na odnose unutar poduzeća, organizacijske jedinice, kao i unutar prisnijih skupina, poput obitelji. Naime, ukoliko se sukob ne rješava, nego se radije bira guranje neugodnosti „pod tepih“, sukob od latentnog može ubrzo eskalirati u otvoreni, pa čak i agresivni ispad, što je svakako slučaj kakav bi svaki mudar rukovoditelj po svaku cijenu želio izbjeći. Upravo u tome leži odgovornost rukovoditelja za međuljudske odnose u organizaciji ili organizacijskoj jedinici.
Jedna od dosad manje istraženih i korištenih metoda za mirno rješavanje sukoba je i medijacija, koju urednice obrađuju u jednom od poglavlja – radi se o procesu vođenom od strane medijatora (nepristrane i neutralne, te u tu svrhu obučene osobe), koja usmjerava sudionike ka rješenju sukoba koje bi za obje strane bilo povoljno (tzv. win-win situacija). Ta je metoda u nas zasad predviđena jedino u obiteljskom pravu gdje medijaciju kod razvoda roditelja maloljetne djece vodi Centar za socijalnu skrb. Međutim, važno je istaknuti da i druge vrste sukoba, poput susjedskih ili poslovnih, mogu također biti predmet medijacije (tako je i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava pokrenuo projekt besplatne medijacije o kojem više možete saznati na web – stranici http://www.centar-za-mir.hr/treba_medi.php).
Ovaj priručnik obiluje i brojnim primjerima o kojima smo možda čuli iz priča drugih ili čak vlastitog iskustva, što ga čini nezamjenjivom pomoći za rješavanje sukoba koji prijete našem djelotvornom obavljanju posla i zadovoljstvu u poslovnom okruženju.
„Upravljanje sukobom u organizaciji“ (urednice: Nikoleta Poljak i Lejla Šehić – Relić, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek, Osijek 2006.)