Opće je poznato da je najveća količina roditeljske paranoje usmjerena prema okolini. Konkretno, prema strancima (nepoznatim ljudima). Naime, većina roditelja okolinu doživljava kao dežurno zlo koje ima jedini cilj učiniti nešto nažao njihovom mladunčetu. To je naravno uvjetovano roditeljskim instinktom koji je posebno izražen kod žena. Kako se radi o osnovnom životinjskom instinktu, izuzetno ga je teško racionalno obuzdati, već se puno češće taj instinkt (potpomognut bujnom maštom i stereotipima) pretvori u pravu pravcatu paranoju.
Upravo zbog toga se često roditelji prema okolini ponašaju izuzetno agresivno. Naime, uvjereni kako to njihovu djecu pouzdano štiti od svih mogućih opasnosti, prvenstveno od nekakvih "zlostavljača". Ne treba ni spominjati da tu svoju paranoju redovito nastoje, raznim racionalizacijama, predstaviti okolini kao "prevenciju".
Međutim, nevolje se svejedno događaju. Bez obzira na sva silna nastojanja roditelja da svojoj djeci po svaku cijenu "prevencijom osiguraju sigurnost." Iako se neke nevolje mogu spriječiti, to se često ne dogodi, prvenstveno zbog toga što su roditelji najčešće "preventivno" usredotočeni na potpuno pogrešne stvari - najviše pažnje se redovito pridaje onim stvarima koje se statistički najrijeđe događaju!
Gledano čisto statistički, daleko najčešće nesreće koje se događaju djeci, događaju se unutar obiteljskog doma ili njegovoj neposrednoj blizini - u to spadaju situacije npr. da dijete udari struja (jer gura prste u utičnicu), da se otruje lijekovima (jer misli da su bomboni), ozlijedi prilikom igranja sa drugom djecom (jer padne ili se potuče), strada u prometu ili oboli od neke neizlječive bolesti. Razni oblici zlostavljanja (na koje se prvenstveno usredotočuje roditeljska paranoja) prema svojoj učestalosti nalaze se na dnu ljestvice.
Tu naravno, u posebnu kategoriju zlostavljanja spada ono seksualno zlostavljanje, o kojem se danas priča više nego ikad (daleko više nego o svim drugim vrstama zlostavljanja kao i drugim nevoljama koje mogu zadesiti nečije dijete).
Zbog toga što su neki od seksualnih zlostavljača snimali zlostavljanja, kako bi snimke stavili na internet i podjelili s drugima, tako se u iracionalni roditeljski um uglavio stereotip da je svaka osoba s fotoaparatom koja se nađe blizu djeteta - zlostavljač. No istovremeno se ignorirao onaj najvažniji detalj, a to je da u većini tih slučajeva seksualni zlostavljači nisu stranci već poznate osobe - roditelji, staratelji, rođaci ili slične djetetu bliske osobe!
Tako danas neke roditelje jako zabrinjava da im "stranac slučajno ne snimi djete i stavi tu sliku na internet" - ono što sami roditelji (pogotovo u današnje doba on-line foto albuma, facebooka i sličnih mrežnih servisa) masovno rade, i to sa puno "privatnijim" slikama djece od onih kakve se inače mogu snimiti na javnim mjestima - dok neki roditelji bez pardona na internet stavljaju slike vlastite gole djece, istovremno dižu nevjerojatnu paniku kada im netko nepoznat uperi aparat u djete koje je potpuno odjeveno.
Evo, čisto za primjer, nekoliko slučajeva zlostavljanja djece koji su uključivali zloupotrebu fotografije, a koji su se dogodili od strane "poznatih ljudi":
SLUČAJ KYLIE FREEMAN
Jedan od najpoznatijih slučajeva seksualnog zlostavljanja djeteta u Americi, kao i proizvodnje dječje pornografije je slučaj Kylie Freeman. Dotičnu djevojku je, kada je imala cca 10 godina, njen vlastiti otac počeo seksualno zlostavljati. Uz to, sva zlostavljanja je snimao video kamerom, a te su snimke završile na internetu. Stvar je otkrivena kada je dotična nekoliko godina kasnije sve ispričala majci. Otac dotične, Kenneth Freeman, kako bi izbjegao kazneni progon, pobjegao je u Kinu, no ubrzo je pronađen, vraćen u Ameriku, izveden pred lice pravde i osuđen na 50 godina zatvora. (link)
SLUČAJ MASHE ALLEN
Masha Allen je usvojeno dijete iz Rusije. Dotičnu je preko jedne agencije usvojio muškarac iz Amerike. Međutim dok se u početku, dok je dotična živjela u ruskom sirotištu, sve činilo sjajno i bajno (s obzirom da ju je dotični posjećivao i donosio darove), nakon što se preselila u Ameriku, njezin posvojitelj ju je počeo seksualno zlostavljati i snimati u pornografskom stilu. Kada se stvar otkrila, dotični posvojitelj je kasnije uhićen i osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu, a ova udomljena kod normalne obitelji.
SLUČAJ UKRAJINSKIH FOTO-STUDIJA
Ukrajinska policija je 2004. godine obavila nekoliko racija u kojima su otkriveni foto-studiji u kojima se snimala dječja pornografija. Da stvar bude bizarnija, dotični foto-studiji su se reklamirali kao obični foto studji koji su omogućavali "modna snimanja", a roditelji su, ništa ne sluteći, sami slali djecu u studio sa željom da postanu foto-modeli. Ustanovljeno je da je u periodu od nekoliko godina snimljeno oko 1500 djevojčica, uglavnom starosti od 6 do 16 godina. A nakon što je čitava stvar otkrivena i krivci privedeni, posebno je zanimljivo to da gotovo nitko od roditelja nije podigao tužbu. (link)
S druge strane, bilo je slučajeva koji su uključivali "strance" (sa fotoaparatima), no pokazalo se da su u većini tih slučajeva su stradali potpuno nedužni ljudi. Evo ih samo nekoliko:
SLUČAJ NIZOZEMSKOG FOTOGRAFA
U ljeto 2006. godine mediji (a čak i neki internetski forumi) su se bombastično raspisali o tome kako je u Splitu, na Žnjanu, uhvaćen i premlaćen čovjek koji je "snimao golu djecu na plaži". Dan kasnije, utvrdilo se da je dotični "pedofil" zapravo nizozemski novinar koji je snimao panoramu plaže za reportažu o Jadranu. Čak se i policija ponjela neprofesionalno kada je dotični došao u policijsku postaju prijaviti napad. (link)
SLUČAJ MIJE VESOVIĆA
Poznati domaći fotograf Mio Vesović, našao se pod policijskom istragom zbog jedne slike koja je trebala biti izložena na izložbi "Akt u hrvatskoj fotografiji". Sporna crno-bijela slika, snimljena početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, prikazuje golog dječaka kako stoji nasred sobe sa buketom cvijeća u rukama. No neposredno prije otvorenja izložbe, na temelju anonimne dojave policija je zaplijenila sliku, računalo i kompletnu arhivu negativa. Štoviše, u ovaj slučaj se uključila i dječja pravobraniteljica koja je u svojoj uobičajenoj maniri recitirala zakone, uz obavezno spominjanje "privatnosti" i zabrinutosti "jer takve slike potiču ljude na pedofilska ponašanja." (link)
FRANCUSKI SLUČAJ
U Francuskoj se dogdio slučaj u kojemu je ravnatelj jedne umjetničke škole našao pod istragom zbog optužbe za distribuciju dječje pornografije jer je organizirao izložbu na temu nevinosti na kojoj je između ostaloga bilo i slika (polu)gole djece. Da stvar bude apsurdnija, to se dogodilo 6(!) godina nakon što je dotična izložba održana, a sve navodno na inicijativu nekakve udruge za zaštitu djece. (link)
SLUČAJ NEPOZNATOG AMERIČKOG FOTOGRAFA
Nedavno je pak u Americi dignuta uzbuna i alarmirana javnost zbog nekog fotografa koji se prošetao uz dječje igralište, i pri tome okinuo nekoliko fotografija. Stvar je odmah osvanula u lokalnim medijima, sa opisom "sumnjivca", te izjavama zabrinutih roditelja. (link)
ENGLESKI SLUČAJ
Jedan čovjek koji je u lunaparku snimao vlastitu djecu kako se igraju, od strane "zabrinutih roditelja" bio je proglašen perverznjakom. (link)
Naravno, ovakvih slučajeva ima još mnogo. I jednih i drugih. No kada bi se na kraju sve zbrojilo, zasigurno bi ispalo da je bilo daleko više ovih drugih slučajeva.
Štoviše, čini se da danas zapravo veća opasnost prijeti "nepoznatim" fotografima od paranoidnih roditelja i dušebrižničkih institucija, koji su (pravdajući to nekakvom "zaštitom" i "prevencijom") skloni čak i fizički napadati fotografe, ili ih pak "za svaki slučaj" izvrgavati traumatičnim policijskim istragama, nego što djeci realno prijeti bilo kakva fizička ili psihička opasnost od toga da ga netko na ulici fotografira, ili pak da gleda njegovu sliku.
I za kraj, evo jedan zgodan filmić o strahu od stranaca:
Penn&Teller Bullshit - Stranger Danger
Post je objavljen 05.03.2012. u 10:00 sati.