Tekst RAZMIŠLJANJA JEDNOG RIBARA napisao je profesionalni ribar Damir Karuza Kalambera s otoka Visa. U svakoj rečenici ovog ribara vidi se njegov stav koji teži pravdi i pravednosti koja je u ovom društvu izgubila na vrijednosti i važnosti.
Tekst je zanimljiv i informativan !
Gospodina Kalambera sam upoznala 2010. godina i pamtim ga po velikim tvrdim žuljevima na dlanovima i prstima, a takve žuljeve nikada nisam vidjela na ljudskim rukama. A njegovi su žuljevi, objasnio je, posljedica njegovog ribarskog posla.
Što se dešava u ribarstvu koje bi trebalo biti profitabilna gospodarska grana u RH? Javnost očekuje, posebno ribari, da će gospodin Miro Kučić koji je pomoćnik ministra poljoprivrede za ribarstvo, objaviti što poduzima, što su prioriteti u ribarstvu u ovoj godini prije ulaska Hrvatske u EU i kakvi se rezultati očekuju u ribarstvu ove godine?
Objavljujem spomenuti tekst!
21.SIJEČNJA 2012
RAZMIŠLJANJE JEDNOG RIBARA
Otočani pa i cila Dalmacija krenuli su u oslobađanje okupirane RH. Ovo što se dogodilo sa Isključivim Gospodarskim Pojasom, dalmatinskom oranicom je rasprodaja RH, a o tomu se ne smije pisati, a kamoli javno govoriti. Hrvati su na svim morima svita daleko najbolji ribari, osim na Jadranu (više hrvatski ribari ulove tuna, nego svi svjetski ribari zajedno).
Za ovakvu situaciju u hrvatskom ribarstvu krivim politiku bivše Juge i Beograda, a potom Zagreb koji je nastavio mačehinski odnos prema ljudima koji žive od mora. Do njihove vladavine naši su ribari bili daleko ispred svih na Mediteranu , pa nije čudo što su naši ribari masovno bižali priko granice i tamo postigli ono što im je doma bilo uskraćeno. Jedan Neptun,(tvornica sardini Komiža) sa stoljetnom tradicijom i cca 200 uposlenih ugašena je ( ista je prodana u NIŠ i tamo radi), a to je kao da bi u Zagrebu 100 tisuća ljudi izgubilo radna mjesta. Istu sudbinu je doživilo još 20-tak gradova na moru.
Na Jadranu je za vrijeme stare Juge radilo 25 tvornica za preradu ribe, danas rade tek četiri,a dio ribe za proizvode njihovog programa se uvozi.
Gotovo sve pomorske države imaju ministarstva mora i ribarstva, a ista se nalaze u ribarskim gradovima, normalno na moru.
Od ukupne poljoprivrede izvoz ribe iznosi 20%, a potpora za ribolov u ono malo mora što nam je zasad ostalo je 3,8%. Kad sve ovo sagledamo, onda je potpuno jasno zašto su svi ljudi od mora protiv ulaska RH u EU, ali nam nije jasno kako to ne prepoznaje kontinentalna Hrvatska iako smo mi njihovu oranicu zajedno oslobodili u Domovinskom ratu.
Ponovit ću još jednom; ono što rade talijanske koće u našem epikontinentalnom pojasu , usprkos suverenog prava po međunarodnoj konvenciji mora i po članu 43. Pomorskog zakonika RH je isto kao da u Slavoniju uđe 600 kombajna i traktora iz Mađarske i Srbije i odnose nacionalno blago. Na okruglom stolu Udruge Dalmacija prije 6 mjeseci, na kojemu su sudjelovali svi stručni ljudi iz ribarstva zaključeno je da je ribarstvo u totalom kolapsu te da triba HITNO nešto poduzeti. Evo više od misec dana posli izbora nismo imali prvog čovika ribarstva, a kamoli strategiju samoodrživog ribarstva koja je morala bit napravljena prije 20 god. Možda mi ribari nismo dovoljno upućeni u to šta nas čeka u EU, pa bi bilo poželjno da se do referenduma napravi jedna emisija UŽIVO u kojoj bi se otvoreno razgovaralo o 23 000 km2 mora ili 1/4 RH.(površina Izraela), odnosno o nikada proglašenom Isključivom gospodarskom pojasu, koji zajedno sa morem pod suverenitetom RH čini osnovicu za izradu planova upravljanja.
SOPS-om smo dozvolili slovenskim ribarima slobodan lov u dijelu Jadrana iako su nam pregovarači kategorički tvrdili da u poglavlju 13 pred pristupnog ugovora (ribarstvo) nema ničega sa čime ribari nisu upoznati. Izbjegavanjem demokratske rasprave javlja se opravdana sumnja da ulaskom u EU stupi na snagu neki novi SOPS, IVOSAN ili nešto sl. što bi nama ribarima moglo otežat već dovoljno tešku situaciju.
Napominjem da je Međunarodna konvencija mora zasniva na tome kako bolje razvijene zemlje ne bi eksploatirale mora manje razvijenih. Italija koja je potpisnica Međunarodne konvencije mora i članica EU eksploatira u Jadranu cca 60 000 km2, a naši ribari cca 15000 km2.
Po onoj staroj „zavadi pa vladaj“ bivša je vlada ribare podilila na one sa tržišnom kompezacijuon 14% koji ukazuju na velike probleme u ribarskom sektoru, te one sa tržišnom kompezacijom 23% koji probleme guraju pod tepih.
Što se tiče rješavanja problema ribara kroz Obrtničku komoru Udruženje obrtnika otoka Visa ne postoji već godinu dana iako 150 obrtnika redovno dobivaju uplatnice za HARAČ od Obrtničke komore koja ne radi za one koji je plaćaju već protiv istih.
I tako se problemi redaju.........
Profesionalni ribar sa VISA Damir Karuza KALAMBERA.
(mob.098-371-735)
Post je objavljen 27.02.2012. u 22:17 sati.