Slušala sam njen zvuk
Te jedne večeri kada mi je trebao spas i kada je sve moje molski tonulo u dubine
Nota do note, prsti koji su svojim trzajima po žicama dopirali na ona mjesta od kojih sam bježala
Prsti su nježno doticali, oni su divljali mahnito, jecali u bolnim trzajima, uzdisali strastveno
Isprepleteni sa melodioznim harmoničnim durovima i potpuno nesavršeno usklađenim molovima
I ja sam divljala s tim prstima..u onoj noći kada mi je trebao spas jednog mjesta gdje je stalo vrijeme
I gdje su sva lica bila poznata i nijanse savršeno bistre
U oblacima dima sjedeći kraj duše koju sam znala..baš u dušu
A i ona..ta duša..znala je sve moje točke...nađene i nenađene
Znali smo se...i trebao nam je taj zvuk gitare
I u toj disharmoniji zvukova magličastog spasenja nekako sam se vratila kući
Postoje tonovi koji probude..ono zaspalo i ugaslo
Oni koji se poistovjete sa divljajućim akordima i kroz paučinaste koprene pomognu da se pronađem
Kada se pomalo izgubim..i ne vidim putokaze i svjetionike
I ne vidim melodiju i ne čujem slike
Gitara je bila medij za spas
Osjećala sam njegove prste kako diraju žice i upijala sam svaki ton i svaku notu
Povisilicu i snizilicu
I osjećala svaku pauzu
I čula sam i ono što nitko nije čuo
I vidjela sve ono što nitko nije želio vidjeti
Jer..ja sam te noći bila taj zvuk
Ja nisam bila ja..ja sam izašla iz tijela i nisam govorila
I nisam mislila , nisam gledala, nisam više niti slušala
Bila sam stopljena sa titrajem, frekvencijom zvuka koji odjekuje, sa prstima koji proizvode boje, i nijanse
Sa fluidima koji se nekako lepršavo pronalaze u prostoru koji nije bio prostor već samo energija
I energija sam bila ja...zvuk, samo zvuk
I bila sam i dur i mol i sve note koje postoje
U svim mogućim varijacijama
I u skladu i neskladu
I sjetno i životno
I gorljivo i divljački surovo..bolno i uzdišući
Kroz smijeh i kroz suze...titraj i sjaj
Zvuk..bila sam zvuk
I bila sam spašena
Post je objavljen 27.02.2012. u 22:07 sati.