Pregled posta

golly&bossy u Carstvu suhozida

Dragi Klingoncy,

Uvik iznova čudimo se nevjerojatnom paradoksu. Kako to da Vin što živete po svitu uvik ronite gorke suze kad gledate na slikama starinske kuće, meje, štale i jaučete kako je lipo u Staremu Crayu, a kad dojdete ovamo, nagradite velikane kuće od pet šest katova s velikanim garažama i parkinzima i dobokun potaracate more???? Dobro, ni baš da to učinu svi, ali svjedoci smo da je Naš prešesni otok pritrpi svakakve devastacije i da se zbog megalomanije pojedinaca često narušava sklad prirode i naslijeđenih arhitektonskih vrijednosti. Istina, ne može suvremeni čovik živit na način kako su živili pokojni stari. Vrimena se minjaju, potribe su drugačije, ali samo oni koji poštuju starinu i djedovinu, dostojni su stvaranja novih prostornih vrijednosti koje uvik pozdravljamo ako nadopunjuju i oplemenjuju zatečene prirodne i arhitektonske datosti.
Ako je lipo vrime, Min svaki dan posli obida gremo obahodit bašćinu i svaki dan se iznova divimo onemu što smo baštinili. Svugdi smo bili i svašta vidili, ali mirne duše možemo reć da je Naš otok Korčula najlipši. Tisuće metri suhozida poput najfinije čipke definiraju krajolik i čine ga jedinstvenim i prepoznatljivim.



Unutar te, trudom i mukom naših starih nastale fascinantne potke, nikla su superšesna funkcionala kamena zdanja tzv. štale u kojima su se naši pokojni stari skrivali od nevremena, ljetne žege i u njima čuvali svoje alate i poljoprivredne proizvode. To su četvrtaste kamene kućice rađene u suhozidu dakle bez vezivnog materijala između kamenih ulomaka, a sa dvoslivnim krovištem čiju konstrukciju podržavaju drveni nosači tzv. rožnjici.
Evo jedno staro stanje:



I još jedno black&white:



Pored njih su gustirne za vodu, vintirolači, a vrlo često nabasamo i na ostatke klačine. Kad govorimo o štalama, ne možemo ne spomenut jednu od najplemenitijih i najstrpljivijih životinja na svitu, našega tovara.



I on je boravi u štalama i bi našima starima ono sto je nama danas traktor oli auto, ali bi je i kućni ljubimac i prijatej i dili sa svojim vlasnicima i dobro i zlo. Odma smo se sjetili narodne pjesmice: "Lipo li je živit u Morkanu, brat gošćicu i davat tovaru". A koristimo i progodu da se prisjetimo starinskih izumrlih uzvika kojima je domaći čovik doziva tovara i mazgu: "Na. Cu. Var. Varo vamo." I sad Nam zvuk kopita odzvanja u glavi razlamajući se po blistavoj površini kortelanih štradih.
Evo jedna stara kartolina na kojoj se lipo vidi koliko je tovar bi koristan.



Ovo je iz vrimena kad je naš otok ima najveću konjunkturu vina u Dalmaciji i kad se izrilo najviše zemje i nagradilo najviše suhozida.
Štala na otoku ima na stotine, a kadbilo naletimo i na ilirske gradine kojih na otoku ima 40-ak ali o njima ćemo digod drugi put. Rećemo Vam dvi tri riči o još jednemu tipu domaće autohtone gradnje koji se javja na našemu škoju. To su vrtujci tj. "kućice na vrtujak", kamena suhozidna zdanja centralnog tlocrta na čiju se kružnu osnovu nadovezuje stožasto krovište na tjemenu kojeg je obično nepravilni u prirodi nađen kamen. Ovaj kamen na vrhu u dijalektu se zove picun. Osim dekorativne, on ima i važnu konstruktivnu ulogu. Naime, cijeloj građevini daje stabilnost i štiti je od urušavanja. Ove građevine uglavnom se nalaze na širem području Vele Luke i nađeno ih je petnaestak. Kao i štale, njihova je funkcija također gospodarska, ali u njih ne može ulist tovar. To nam svjedoče niski ulazni otvori. Znači, vrtujak je samo za čovika.
Evo jedan prekrasni vrtujak na području Češvinove. Ovo je jedan od najljepših primjeraka, a ujedno je i najveći. Može u njega komodno stat desetak duša.



Fascinantno je to da su ove izuzetno stabilne konstrukcije gradili ljudi bez formalnog obrazovanja, a u savršenom skladu s prirodom i bez devastacija oplemenjivali i definirali svoj okoliš. U njima stalno struji zrak i vrlo su prozračne, a kad pada kiša, bez obzira na brojne otvore, ni jedna kap ne pada unutra. Genijalno!
Evo jedan prelipi vrtujak na području Strmene. Gradi ga je Naš pokojni pradida i ponosni smo na njega.



Za razliku od štala na kojima je dvoslivno krovište koje podržavaju drveni nosači, krovište u vrtujcima je stožasto i rađeno bez potpornog sistema nosača. Krovne ploče podržavaju jedna drugu. Ovaj način gradnje krova je mnogo teži, ali i znantno trajniji. Naime, kada se u štalama prestane ložit vatra, drvo počne trunut pa se krovište uruši tj. kako se u narodu reče: "Pade štala". Izraz "Pala štala" često se koristi u raznim situacijama kada kogogod snajde nevoja ili koja dezgracija. Na otoku je sve povezano. I arhitektura i život i jezik i običaji. I ništa ni bezveze nego sve ima svoju unutrašnju prirodnu logiku i to Nas svakodnevno oduševljava. Sjetite se samo izraza "Raspa se maštil". Koliko metafore, koliko opisa i koliko iskustva u samo tri riči. Predobro!
Evo još jedan vrtujak na Potoračju. Malih je dimenzija i prešestan. Savršeno je uklopljen u okoliš, a ujedno je i najmlađi vrtujak u ovoj skupini. Građen je uoči Drugog svjetskog rata.



Evo još jedan vrtujak na području Ančinova.



Nije sofisticiran kao ovi prethodni, ali svejedno fascinantan i neizostavan dio ove iznimne skupine. A je li znate zašto? Zato jer na mistima di su građeni prethodno navedeni vrtujci in situ postoji pločasti kamen što se odražava na izgled konstrukcije. Znači, neposredni okoliš i zatečeni prirodni resursi odražavaju se na izgled građevine, a iz toga proizlazi sklad i harmonija prirodnih i artificijelnih oblika. A ne kako danas nasut šoder i blokete na mrkintu pa udri deset katova.

U Našim šetnjama nabasali smo i na ovaj nevjerojatan oblik:



To je na Gornjoj njivici. A ovo je tzv. stražišće i služilo je kao osmatračnica. Ludnica!!!! Vite kako kamene stepenice kontinuiraju oko vanjskog oplošja krnjeg stošca.
Moramo napomenut da se sličan tip arhitekture centralnog tlocrta nalazi i na području prijateljske Nam Smokvice. Tamo je evidentirano nekoliko građevina ovog tipa i tamo se zovu torete. Nalaze se na lokalitetima Hrastavica i Salapučeva njivica. Jedna slična građevina evidentirana je i na području Lumbarde. Mislimo negdi blizu Javiča, najživopisnijeg i najruralnijeg dijela mitske Lumbarde. Slika nemamo, ali ćemo iskoristit veze i poć u ekspediciju i poslat Vam slike u Australiju.
A evo Vam zato jedna slika s Gudulije tj. Beneficija. Tu je blizu i Ančinovo i tu su užali pokojni stari nać ulomke keramike i antičke arhitekture. Tu je najvjerojatnije bi Jupiterov hram. Jupitera je zamini sv. Ilija, u narodu Sutulija (tako je i Sutvara ustvari sv. Barbara), a pučkom etimologijom nastala je Gudulija. Na slici se lipo vidu artičoke od tete Stanke.



A artičoke su ustvari listovi akantusa koji je nezostavan motiv antičkih kapitela, a govoru i afrodizijak. Sve ali baš sve je povezano. I Mi smo sretni što smo se nakun pustih skula vratili na Izvor. A ovo sve Vam pišemo da Vam ne bi palo napamet doć doma i batit staru kuću, nego da prin nego što angažirate buldožere, dobro promislite što je lipše i vridnije? Zlatne kvake i špine i 40-ak aluminijskih otvori na kući oli ona Naša konoba i volti ispod kojih smo se igrali na triju? Još reste čuvar kuća u kajinu od late iznad starega volta.





Ali unutra je ovako:



Pošajite koji solad da sredimo staru krušnu peć.



Ispećemo kruh i lumblije.



Volu Vas Vaši.

p.s. Hvala Našemu prijateju i obožavatelju Darkotu što Nam je velikodušno ustupi fotografiju meja, tovara i dvi štale. Opet ćemo ga zvat kad Nam štogod bude potriba, a u međuvremenu neka nadvisi kafu.




Post je objavljen 11.03.2012. u 13:39 sati.