Marketing
Artemidin san...
Oprostih se od sanjarije prohujalog vremena, zaustavih se u ovome ovdje i ovome sada, u zagrljaju dobroga boga, među titrajima sretnog trenutka i začuh jecaj tišine na obroncima mladoga dana. Sjedinih u sebi žudnju i želje ispisane rukom drevnih mislioca, ovjekovečene u legendama, ozrcaljene u mitovima u legendama i izronih na pučinu sretnoga trenutka postojanja. U budnosti ovoga trena osjetih snagu vrtloženja u oceanu snova i odsanjah još jednom san čuvarice Lunina hrama.
Sanjam bajku o tajni porijekla,
vidim titana i
plavu ljepoticu
na njegovim rukama.
Osluškujem titraje vječnosti,
baladu o ljudskim željama
opjevanu rapsodom vremena,
Na svodu privida iskre zvjezdana slova,
u znakovlje ljepote se slažu.
porijeklo života
obznanjuje početak sna,
miluju me svilenkaste niti,
iskre oazu snova i
rođenje čovjeka.
Na obzoru privida
u lazurnom baršunu noći
u ikonografiji vjerovanja
utkana silueta trajanja.
i uzdah
čuvarice Lunina hrama.
Čujem bezglasje bezdana,
dvije riječi zastale u beskraju,
u jecaju tišine
u ognjila žudnji.
Još uvijek titra
urlik ranjene ptice u šutnji srca,
a riječi ljubavi izranjaju
iz magle strahova.
Na žalu života
se otvaraju školjke
prosipaju biserje
tvoga postojanja.
Volim te.
Čujem tvoj uzdah
u mirisu jasmina,
u mistralu iznad grada vjetrova,
u kristalnim suzama neba.
Ljubim te,
osluškujem jecaj ranjenog grla
u nezaustavljivoj nježnosti
žubora rijeke života.
Otopili smo tuge u
vrulji davnih uspomena i
prosuli sjemenje novih ruža
u purpuru svitanja sna.
Dotiče me tvoj osmijeh
kao leptir laticu tek začetog pupoljka,
miluje me preludijem mirisa,
rapsodijiom boja,
i sonatom zagrljaja.
Artemidin san se pretače
u strune jave,
u obličje
lijepog sna.
Post je objavljen 27.02.2012. u 11:06 sati.