kada do daske upru da im se pjesma desi
ili u trenu svetom ili kada ih krila
ne mognu držat dugo, jer su im teški grijesi;
u tmine tad zarone da bi se otvorila
vrata počéla što ih vodi snaga svemira
među cvjetove riječi, kojih je pelud zlatni
balzam za um i dušu u doba im nemira;
zapne li tko o nemoć, jal se probudi ratni
u ovom malom svijetu i počnu pljuštat psine:
vazda su krivi oni što su dubini vični
i što su, nad plićakom, gospodari visine,
gdje su, ljepotom leta, sjajnim pticama slični;
pa sve dok im je pjesma kao kad sunce sine,
dotle su oni gordost, dotle su oni – dični!
Zadar, 26. 02. 2012.
Post je objavljen 26.02.2012. u 07:41 sati.