Pregled posta

Kvaliteti usluga naših supermarketa

kao da smo i zaslužili bolje.
Prvo smo dopustili da se rasproda sve vrijedno u državi, onda da se uništi postojeća proizvodnja i sad kad postajemo servisna kolonija za potrošnju tuđih proizvoda/usluga i rintanje u njihovim firmama...onda dobijemo ovo:

-sredinom svibnja 2011. u velikoj Bili u Banjavčićevoj (pored Heinzelove) negdje u kasnim popodnevnim satima kupio sam komad svježeg zapakiranog mesa koji je, vjerovali ili ne, na deklaraciji imao ispisan datum pakiranja sutrašnjeg dana. Na kasi sam se žalio, ona se naljutila, rekla da ovo nije prvi put i ispričala mi se. Kad je ponudila da će vratiti meso i prigovoriti šefovima, pomislio sam da će nadrljati zbog toga i rekao sam joj da je sve u redu, uzeo meso, platio i otišao kući.
Uostalom, nisam lud ne uzeti meso sa ekstra rokom trajanja.

-jučer (pardon, prekjučer...prošla je ponoć) sam u istoj trgovini (Bila) naišao na piletinu bez ikakve deklaracije i ikakvog roka trajanja (nisam okretao donju stranu tako da ne znam ima li šta dole). Babe na tržnici ne smiju prodati svoju zasigurno (jer je drukčije nemoguće) ekološku (ali nedeklariranu EU institucijom) kokoš, ali zato ove kokoši koje žive sa glavom u guzici kolegice koke mogu u Euro lancu "sigurne" hrane biti prodavane bez ikakve etikete 8ako je evo tome slučaj). Etikete su inače propisane zakonom. Obavezne su. Moraju sadržavati naziv proizvoda, porijeklo i datum upotrebe. Prema slici broj 1, one nemaju ništa osim vrlo zdravog ekološkog celofana. Šefovi su zato opremili ovu kokoš jednom drugom opremom. Ona sadži, naravno, psihološki natpis: "AKCIJA". Isto tako, i ovaj dio opreme Biline kokoši je jako zdrav- pun vlakana. Tu je naravno i zdrava stiroporska kada, sa higijenskim uloškom u slučaju da kokoš prokrvari.
Do kada kokoš vrijedi?... Ne znam... Neograničeno?
Poznavajući običaje ove trgovine, vjerojatno još uvijek nije ni zaklana.


Slika 1: Kokoši u Bili na dan 24.2.2011.(foto: Stjepan Šuman)

Ali nije Bila ništa (kad eto ipak idem tamo), kakvih sve trgovina ima. U Konzumu na Savici, na platou, sam od 7-8 kokošiju bar 3 bacio (i nikad više kupio). Njihove kokoši imaju sve potrebne deklaracije koje se poklapaju sa kozmičkim tijekom vremena (datumi odgovaraju teorijama fizike), ali kad makneš celofan smrde. Isti Konzum je prva trgovina u kojoj sam vidio vježbanje umjetnog stvaranja gužve. Da su i 3 kupca unutra moraš čekati red barem 5 minuta. Gužve vlasniku trgovine znače profit iz više aspekata: Prvi je da se i radnici trgovine i kupci iskorištavaju maksimalno jer nema prazog hoda, a drugi je da se gužvom šalje (lažna) poruka kupcima da tamo "kao" ima nešto što svi žele. A kako su ljudi riba jata, onda oni eto idu tamo gdje će besplatno višestruko podizati profit Konzumovim vlasnicima. Kupcu to nije zdravo ni za džep, ni za raspored, ni za živce, ni za vene. Ali eto...ljudi i dalje odlaze tamo...Ja sam izračunao da moje čekanje u Konzumovom redu ne vrijedi kupovine kod njih. Pogotovo kad se radi o kupovini pokvarenih kokošiju. Konzum ima još nekoliko fašističkih metoda kao što je npr da ne možeš staklenom bocom od Tomislava doći po Karlovačku. Primaju samo one od Ožujske. Zašto? Opet neka promocija prijateljske tvrtke Ožujske? Fašizam vrijedan bojkota. Tu su još i metoda: otvori jeftini Konzum tik do stare kvartovske trgovine dok ova ne izgori (bankrotira), i onda zatvori sve male Konzume u okolici i otvori veliki Konzum. To je poznata Rockfelerova metoda uništavanja konkurencije u malim tradicionalnim trgovinama. Maknimo se i od Konzuma...

Ljetos sam u Plodinama u Sesvetama kupio zapakirano svježe mljeveno meso (zapakirano+ mljeveno = velika greška ). Kad sam došao doma i istresao ga u vruću tavu umalo sam se ispovraćao od smrada. Isto tako deklaracije su bile odgovarajuće, ali sudeći po samom mirisu unutra je bilo više govana nego mesa. Oprostite...

Da se maknem od jela...
...Idemo malo na ležanje.

Prije par mjeseci sam u velikoj akciji Harvey Normana (a.k.a.. iskrcavanje na Normandiju) kupio kutnu garnituru. Stan koji preuređujem bio je premalen za tadašnji trosjed + dvosjed. Iako se još nisam bio riješio tog dvo-trosjeda, kupio sam "kutnu" s akcije jer je bila STRAŠNO povoljna, cca 2.000,00 kn. Odgvorala je dizajnom, nije skupa i šta ja znam, nisam htio da mi promakne. Poslije sam čuo da su naravno, produžili akciju.
Za garniture je navodno bila velika navala, kako nam je rekao naš osobni prodavatelj, pa smo je kupili na licu mjesta. Pošto je nije bilo na skladištu rekli su nas zvati za desetak dana kad garnitura dođe (dok majstori usijeku drva, i tako...)
Zaboravio ja da je kriza i da ljudi nemaju para, i da ćemo se teško riješiti postojećih sjedaćih mjesta (prodao sam ih puno kasnije...).
Zvali nas iz Harveya, mislim, platio sam im 2000kn i sam sam morao doći po nju. Vidiš ti šta ti je kapitalizam u Hrvatskoj.
Mogli su mi je i oni dovesti ali ne znam koliko je to koštalo, meni je bilo preskupo.
Uglavnom otišao sam po nju sa svojom makinjom (mazda 626 ditd karavan). Najprije ne možeš naći to skladište, vozao sam se, i sam ne znam kuda, po mračnom Samoboru i njegovim novim industrijskim zonama i skladištima a da ni na jednom od mnogih skretanja nisam naišao na znak Harvey Norman-a. Ako već toliko pumpaju profit da sam moraš doći po namještaj, mogli su uložiti bar 5kn u nekakav natpis gdje skrenuti. Makadam, mrak, skladišta, nigdje nikoga za pitati. Ali eto, nađem i to skladište, na nevjericu skladištara (umalo i klađenje) ukrcam "kutnu", namontiram je i počnem uživati u njoj. Užitak je bio kratak...

Prijašnji namještaj sam jedva prodao iako je bio još dobar ali prevelik. Nema veze što sam dvosjed i trosjed držao u kuhinji dva mjeseca. Važno je da sam uživao u kutnoj garnituri. Zauzimala je jako malo prostora a davala je mnogo. Dvometraš (ja) se u njoj može ispružiti.
Uglavnom, kutna je odlično služila svrsi puna dva mjeseca i onda je krcnula. Najprije jednom, pri bezazlednom anti-dekubitus okretanju, što sam vješto negirao i gurao u podsvijest. Ipak, "kutna" je i kihnula. Pri ustajanju, neki dan je podlegla okomitom pritisku desnice i trajno promijenila oblik i funkciju. Nastavak je u video-zapisu broj 1.


Video 1: Popravak namještaja "GMP KOMPANI" iz Harvey Normana

Potrošačko društvo, kakvo smo nažalost postali, nema više skrupula za konzumaciju koječega i kojekakve kvalitete. Mašinerija vrti i ne staje.
Važan je samo profit, usluga ne. Do kad tako? Naši stari su govorili: "Možeš radit što god hoćeš ali ne možeš do kad god hoćeš."

Kršenje svojih potrošačkih prava doživio sam na još mnogo strana (npr. Ve-Mil, Zagrebačka Banka, teleoperateri itd...) ali to nije ništa kakve su štete pretrpjeli neki drugi potrošači. Za sebe sam pisao i "Potrošačkom kodu" (nikad odgovorili), nekad se žalio proizvođačima, distributerima i tako dalje..Svoja obeštećenja sam često dobivao, ali poanta ovoga svega je pogrešnost sustava. Toliko toga kupiš, često i ne toliko potrebnog. S obzirom gdje odlazi veći dio cijene, platiš jako skupo a toliko toga baciš jer ne valja...I sustav neumoljivo ide dalje...Proizvodi se smeće i ljudi za njega rade. Ni sami ne znaju što rade ni zašto. To je samo dio priče o novom sustavu društvenog uređenja kojem svjedočimo.

Post je objavljen 25.02.2012. u 23:57 sati.