Marketing
Suplementacija u svakodnevici
Kada čujemo pojam "dodaci prehrani", često su nam prva asocijacija sportaši, a sljedeća asocijacija kemija.
Suplementi jesu nužnost u vrhunskom sportu, ali se nikako ne mogu stavljati u istu rečenicu sa steroidima ili dopingiranjem. Sportska prehrana zbog određenih specifičnosti u životu konzumenta (naporni treninzi i natjecanja) ima važnu ulogu, a samim time na važnosti dobiva i korištenje brzo/spororazgrađujućih proteina, vitaminizacija, mišićna regeneracija itd...
Dakle, želim povući strogu granicu između dodataka prehrani i "dodataka prehrani", pogotovo zbog ekspanzije tržišta suplemenata na populaciju koja se amaterski ili rekreativno bavi sportom, te na populaciju koja se sportom ne bavi, ali traži kvalitetna rješenja za nedostatke i nepravilnosti u prehrani. Također želim naglasiti da je vrlo zdravo baviti se sportom, no današnji profesionalni sport nije nimalo zdrav. To je biznis u kojem se ljudsko tijelo gura preko svake granice da bi postigao što bolji rezultat.
Prije smo dodatke prehrani izravno povezivali s bodybuildingom i odavde dolaze predrasude u obliku asocijacija koje sam naveo u prvoj rečenici. Tijela tih sportaša mnogima ne izgledaju prirodno i zbog čestih afera u tom sportu povezanih sa korištenjem steroida nastalo je općeprihvaćeno mišljenje da su gotovo svi sa six-packom dopingirani. S druge pak strane, mnogi upućeni u svijet sporta tvrde da danas nema profesionalnog (a kamoli vrhunskog) sporta bez (i)legalnog dopingiranja, da mnogi vrhunski sportaši današnjice postižu rezultate zahvaljujući tome što koriste dovoljno napredne "dodatke prehrani" i slično.
Unatoč negativnom publicitetu, ovo tržište nam se nudi kao rješenje 21. stoljeća za prehrambene probleme i nezaustavljivo se širi. Dapače, uzimajući u obzir kvalitetu hrane danas, Svjetska zdravstvena organizacija je 2003. godine propisala korištenje dodataka prehrani. Time nam je poručeno da, želimo li biti zdravi, moramo shvatiti da danas suplementacija nije stvar izbora, već nužnost!
Iste činjenice nam pružaju i određenu sigurnost: posao dodataka prehrani je postao golem i profit se mjeri u milijardama dolara, pojavljuju se nove tvrtke i brandovi, novi i sve kvalitetniji proizvodi. Sve veća konkurencija obećava sve bolja rješenja za korisnike jer se nekvaliteta na tržištu hrane za ljude koji su u nju spremni uložiti novac, vrijeme i istraživačke sklonosti - ne oprašta.
Također, hrana je proizvod koji se redovito koristi i samim time brzo stvara prvi dojam svakog korisnika. Ako je taj dojam loš, korisnik će jednostavno posegnuti za nečim drugim. Bilo da se radi o najobičnijim vitaminima iz ljekarne, sve popularnijoj matičnoj mliječi, Omega3 kapsulama ili whey-u, L-carnitinu...
Tržište dodataka prehrani ima nekih sličnosti s tržištem automobila. Poštoje određene klase, tj. brandovi koji su dugo na tržištu, prepoznatljivi i predstavljaju visoku klasu kada se govori o prehrani. Pošto nas sve ostalo ne bi ni trebalo zanimati (jer je riječ o hrani, a hrana ima golem utjecaj na naš život i zdravlje), bez namjere da se preskoči netko od "velikih igrača", nabrojat ću samo neke:
Twinlab, Herbalife, Weider, Labrada, Vision, Prolab...
Ovo su neke marke s kojima sam se susretao i koristio ih. Teško bi bilo reći koja je najbolja, kao što bi bilo teško uspoređivati Rolls Royce, Bentley i Aston Martin. Stvar je ukusa, osjećaja, cijene, okusa... I ja, naravno, imam svoje favorite, osobno ih koristim i s njima radim kada s klijentima želim postići određeni cilj.
Smatram da je danas suplementacija nužna svakome tko nema domaće, kontrolirane namirnice koje nisu kemijski tretirane. Bez pomoći dodataka prehrani s vremenom tijelo nužno dovodimo u više oblika neuravnoteženosti, a to se manifestira u slabijem zdravlju i kvaliteti života. Uz to, njihovo je korištenje praktično, brzo i jednostavno, a to su odlike prehrane koju traži 90% ljudi danas.
Ljudi često znaju prokomentirati: "Ne želim koristiti tu kemiju", kada im ponudim proteinski shake ili vitaminske komprese. A nakon našeg razgovora se zapute u jedan od naših trgovačkih centara ili lanaca brze hrane i natrpaju prave "bakine kuhinje", namirnica čije deklaracije vrve otrovima zakrabuljenim slovom E i nekim brojkama. Ili me pitaju smiju li djeca koristiti određeni proizvod koji je 100% na biljnoj bazi. Začudo, još me nitko nije pitao smije li mu dijete ručati u McDonald's-u... Usput rečeno, moj odgovor bi bio: "NE!"
Long story short:
Dodaci prehrani, "da" ili "ne"? Apsolutno DA. Komprese prikazane na slici su vjerojatno kemijski kontroliranije od prikazanog voća.
Koji? Ovisi o vašim estetskim i zdravstvenim ciljevima, svaki program prehrane je individualiziran.
Kome se obratiti za savjetovanje? Svom nutricionistu, ili ako ga nemate, poslužite se adresom e-pošte u boxu.
Vaš Đus
Post je objavljen 24.02.2012. u 22:43 sati.