Marketing
Potraga za ukradenim srcem
Jeka njezina smijeha, odzvanjala mi je u glavi, dok sam pratio tragove, ugažene trave, panično trčeći, u potrazi za nečim, što imao sam nekad, a čega sada više nema. Kako se moglo desiti, da mi za treptaj oka ukrade, ono što od rođenja kuca u meni. Čudan je to osjećaj, kad se jutrom probudiš i shvatiš da jedan dio tebe, stvarno nedostaje. Dok trčiš sve dalje u potrazi za tim tatom, stalno razmišljaš, hoćeš li ga ipak ponovno naći. Opet, kad ga nađeš, hoće li ti ga vratiti ili ponovno pobjeći još dalje i brže. Kako li joj kazati, da to nije igračka, da ga ne može samo tako, ukrasti i otići bez pozdrava. Trčiš sve brže, opijen nadom, no kako vrijeme teče, sve je manje snage. Koraci su sve kraći, daha sve je manje, izgleda da je taj komadić tebe, ipak zauvijek nestao. Ostavljen bez njega, mislima ti kruži nada, možeš li bar dio, ipak vratiti i darovati nekom drugome...
Post je objavljen 24.02.2012. u 19:08 sati.