Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sempercontra

Marketing

Razmišljanje 'malog' čovjeka

U neko vrijeme bivši kolega s posla poslao mi e-mail i uputio me na link. (usput u firmi je dao otkaz jer plaće kasne, posla je malo, a on nije od onih koji bi sjedili i ‚niš ne delali‘). Pročitavši ga odgovorih mu:

„I? tuzan Niš novog pod kapom nebeskom. Sve mi to polako ali sigurno postaje dosadno. To je jedan od razloga što sam učinio 'kratku stanku' u pisanju. Imam nekoliko tema na tu temu, no više mi se ne da mlatiti praznu slamu. Upravo smo supruga i ja ustanovili da nam je vlada smanjila mirovine. Ne puno, 100 kunića, ali ipak. Zaposlenici će morati raditi više za manju plaću. Od tri stvari koje sam zagovarao: krv, znoj i suze dvije se ostvaruju:znoj za radnike, suze za umirovljenike. No nikao da padne krv onih koji su nas u ova govna uvalili.“

U međuvremenu sam dobio i mirovinu pa sam ustanovio da mi se smanjila za 5,5% i to samo zato što su onaj ‚zaštitni dio‘ pribrojili osnovnom iznosu pa onda na sve ‚opalili‘ poreze. A što će tek biti kad zaista ‚zasjeku‘ u mirovine. No o tom potom, možda ću tada već biti na ‚božanskoj menzi‘ sretan!

U odgovoru je stigao tekst kojeg prenosim u cijelosti. Tek toliko da se vidi kako živi i kakve su perspektive onoga koji ‚ne voli ništ ne delati‘. I još je (na nesreću) mlad, pa o 'narodnoj kuhinji' ne nebu još ne može sanjati.

„Ništ novoga, ali se barem o tome govori i to je nekaj (misli na tekst linka, nap s.c.). Premda taj govor neće promijeniti situaciju. Žao mi je za manju mirovinu; kako kažete, svi ćemo se morati odricati, samo ne znam dokle ćemo moći. Ova besparica polako počinje zadirati u osnovne egzistencijalne potrebe. Kod mene nije baš bajno, tek sam 10.02 dobio plaću za prosinac prošle godine (trenutačno je na određeno zaposlen u jednoj maloj privatnoj instalaterskoj firmi kao KV električar, nap. s.c.). Prošli sam tjedan bio doma na preraspodjeli sati, a pretprošli smo u skladišti premetali kabele i šrafe. Doma smo do daljnjega. Sve u svemu, ništa obećavajuće. Koliko čujem i u C. (bivšoj firmi, nap. s.c.) se priča oko plaća opet počela komplicirati. Mnogo poznanika, prijatelja, susjeda svjedoče o neisplati plaća, smanjenu plaća, ostajanju bez posla. A oni koji rade su na minimalcu ili su u neizvjesnosti što nosi slijedeći mjesec.

S duge strane troškovi života rastu, za istu količinu robe treba izdvojiti više novca. Cijela situacija mi ponekad izgleda toliko besperspektivna da me lovi bojazan za prehranjivanje obitelji. I onda dolazim do zaključka da stvarno treba poteći krv onih koji su nas u ova govna uvalili.

Puno puta se sjetim Vas i vaših izjava koje sam imao prilike slušati prilikom zajedničkog rada u C. Jedna od tih je i ono kad ste govorili o Hrvatima i njihovom mentalitetu. Nevjerojatno koliko u našim genima ima potrebe da negdje budemo paraziti, da nezasluženo izvučemo korist.

U veljači i ožujku se održavaju skupštine dobrovoljnih vatrogasnih društava. Obzirom da sam i sam vatrogasac upoznat sam s idejama dobrovoljnog vatrogastva, a i problemima koja današnje vatrogastvo ima. Jedino me ovih dana zaprepastila činjenica što je jedan DVD u protekle tri godine potrošio oko 800.000,00 kuna na renoviranje društvenog doma (koji se godišnje koristi 20-ak puta), kupovinu inventara (čitaj: tanjuri, vilice, rajngle, stolovi, klupe), dnevnice članovima (meni kao članu DVD-a je nepojmljivo da uzimam dnevnicu, a obvezao sam se na dobrovoljni rad), i druge stvari koje su mogle pričekati.

Da bi stvar bila gora, neprestano žicaju novce za novo navalno vozilo, koje im zaista i treba. E pa da su malo bolje posložili prioritete, mogli su imati to vozilo već godinama. (svaka slučajnost s mljekarima je slučajna, nap. s.c.)

Da ne duljim, hoću reći da danas čak i u organizacijama koje su humanitarnog karaktera, gdje se ne bi trebao vidjeti utjecaj nove religije novac = Bog, postoji rivalstvo, borba za moć, podmetanja i nemoral. I tu se očituje taj naš zloglasni hrvatski mentalitet. I u malim sredinama i u malim utjecajima se očituje isti obrazac ponašanja kao i u velikim.

I onda kad se malo zamislim nad time, dođem do zaključka da ćemo teško promijeniti sustav i političare jer nas je većina takva; za--bi koga stigneš i koliko put stigneš, samo pazi da te ne ulove.
I gdje je tu onda katolički mentalitet? Izgubio se u prijevodu.

Pozdrav, i nadam se da će uskoro stan biti gotov (još se povremeno čuje bušilica, nap. s.c.).

S.


Post je objavljen 24.02.2012. u 18:38 sati.