Prosvjeduju 10-11 dana. U početku sam suosjećala. Jer cijena od dvije kune i nešto za litru mlijeka je doista mala. A onda sam preračunala koliko ja zarađujem (s obzirom na komad onog što proizvedem). Imam diplomu, a bolje da ne kažem koliko zarađujem. Ali to sve skupa nema veze jer nepravda me uvijek razljuti, bez obzira kome se dogodila. A onda vidim kolike poticaje dobijaju. Zašto uopće treba poticati proizvodnju mlijeka? Zato jer je nekome to u interesu. Isto kao i proizvodnja mesa i sličnog za koje se također dobijaju poticaji. I tako se ulazi u onaj začarani krug u kojem je društvena nepravda još vidljivija jer jedni dobijaju poticaje jer, kao propali, a drugi, toliko nevažni da bi uopće i dobili poticaj, već propadaju bez da ih netko i pogleda.
Da ne duljim, na kraju mi sada uopće nije žao i ne suosjećam. Zapravo sam sljedeće i od početka mislila, ali se nisam usudila to izgovoriti ili napisati jer znam da me nitko ne bi razumio - ako se smanji broj mljekara, bit će mi drago i to zbog manjeg broja krava koje će se mučiti na raznoraznim farmama. Da, ne ubijaju ih tamo, ali im je život nikakav. Žive u skučenim prostorima, vuku ona preogromna vimena, a kada više ne daju onoliko mlijeka koliko je proračunato, e onda idu u klaonicu, a na njihovo mjesto dolaze nove. Sada, kada se smanji broj mljekara, barem će biti manje krava patnika. I točka.
Post je objavljen 24.02.2012. u 10:38 sati.