Čekaonica ispred ordinacije doktora Mortea uvijek je bila prepuna svijeta. Doktor Morte slovio je za vrsnog stručnjaka, izuzetno ljubaznog i susretljivog koji je svojim pacijentima bio na raspolaganju od nula do dvadeset i četiri, sedam dana u tjednu. Nikada nije uzimao slobodne dane, a kamo li da je negdje otputovao na godišnji odmor. Ipak, na njegovom licu nikad se nije mogao primjetiti umor. Bio je potpuno posvećem svome poslu.
Unatoč tome što je u nevelikoj prostoriji uvijek vladala gužva, pacijenti su u pravilu bili nevjerojatno disciplinirani. Rijetko bi se tko usudio ulaziti preko reda, ako bi se kojim slučajem i pojavio netko takav, nitko nije imao primjedbu, nitko nije gunđao ni prigovarao. Istina, među pacijentima je ponajviše bilo bljedunjavih staraca od kojih bi se teško mogla očekivati kakva energična reakcija. No, nerijetko bi se u čekaonici znalo naći i mlađih tipova, pogotovo u noćima vikenda.
Po zidovima su bile obješene slike Petra Cara, lokalnog umjetnika inspiriranog Picassom, bezbrojne kombinacije trokuta, trapeza, strelica i piramida.
Na stoliću nasred čekaonice ležala je razbacana laka literatura. Ljubavne priče poznatih faca garnirane veselim šarenim bojicama, sve prepuno osmijeha, zagrljaja i zaklinjanja na vječnu vjernost, zatim rubrika s porodima i aktualnim razvodima. Među fotografijama s humanitarnog koncerta u zagrebačkoj Areni bjelkastim su slovima ostala zabilježena šaputanja u zabinju. Tko, gdje, s kim i kako...
Vrata ordinacije povremeno bi se otvorila, a čekaoničari koji su sjedili bliže znatiželjno bi pogledali unutra. Bijeli zidovi, bijeli strop, bijeli pod, sve bijelo i blještavo, gotovo sterilno, bez ikakvog namještaja, ormara, stolova, tek na sredini jedan ležaj, vrlo jednostavan, visok, uzak i ravan.
Doktora Mortea nitko nije mogao vidjeti, na vrata je izlazio samo njegov pomoćnik, neki čudan svat, medicinski brat, kuštrave kose, u bijelim klompama i nebesko plavom kombinezonu, ogrnut crnim plaštom.
Želi li netko ući preko reda? - upitao je pomoćnik.
Čekaonicom je prostrujao žamor, ljudi su se uzvrpoljili, jedan mršavi čovječuljak se u nekom trenutku čak i podigao, ali se spotaknuo preko naslovnice Glorije, zatim se otresao i vratio na isto mjesto.
Neće nitko? Pa to nije moguće? Želite li vi gospođo - upitno je pogledao elegantno prepunjenu damu u bež kostimiću.
K-k-ko, jel ja, ma fala vam lipa šjor brate, ali ja imam broj triesdva, ima ih barem deset još prije mene. Ja sam poštena žena...
Kako da ne - gunđala je sa strane trafikantica Marijana - šupjača jedna, znan je sto godin, svugdi se tiskala priko reda, nikad nije imala pacijence čekat.
Istina, i meni je dotična poznata - potvrdio je pekar Matko, zavrnuvši desni brk.
Neugodnu situaciju prekinuo je iznenadni ulazak ekipe s hitne koji su unijeli nekog suhog tetoviranog tipa direktno s nosila u ordinaciju doktora Mortea.
Ovo je hitan slučaj - prošapuće netko.
Ma znate - ustane službenik Rajko, koji je do tada bez riječi čamio u kutu - meni se čini da je meni prošla glavobolja, moga bi ja poć ća.
I ja se ćutin bolje - sva ozarena će trafikantica.
Krenu njih dvoje prema izlazu, ali šipak - vrata se nisu mogla otvoriti s unutrašnje strane.
Aloooo, nervozno je lupao službenik Rajko - imaaaaan izać!
Otvarajteeeee - mezzosopranom se oglasila Marijana.
Naravno, odgovora nije bilo.
U međuvremenu, uzmuvali su se i ostali čekaoničari. Štoviše, zavladala je panika. Počeli su se naguravati, čak i bacati jedni preko drugih. Svi su htjeli van. U svom tom metežu otkačila se slika nesuđenog Picassa sa zida, piramida je pala na glavu peškaruše Jelice, a strelica se zabola u petu umirovljenom branitelju Anti.
Heeeeej ljudi stanite - povikala je bež-gospođa - pogledajte ovo!
I zaista, iza slike koja je pala sa zida pojavio se nekakav elipsasti otvor, a iznad njega zeleni natpis EMERGENCY EXIT s nacrtanim likom koji bježi.
Bjegunci nisu čekali ni časa, pohrlili su kroz otvor, a zatim se počeli spuštati stubištem koje je vodilo nekud dolje.
U trenutku kad su se ponadali da su spašeni, ispred njih je banulo neko strašno dlakavo stvorenje u skupom odijelu - bio je to predstavnik agencije Fitch koja procjenjuje kreditne rejtinge
A šta je ekipa - procijedio je kroz armirano zubalo financijski ekspert - vi bi u svijetlu budućnost bez plaćanja dugova? Calen bite pa onda moš di oš, ha ha ha ha ha ha....
Jezivi smijeh odzvanjao je stubištem. Zvuk se odbijao od zidova i metalnih stepenica, ječao i parao ustajali zrak.
Svi su bjegunci umrli od straha.
Nešto kasnije, onaj čudan svat, medicinski brat, izuo je klompe, skinuo plašt, objesio ga na vješalicu, ukucao šifru 666 na vratima čekaonice i otišao zadovoljan svojoj kući.
Post je objavljen 24.02.2012. u 09:58 sati.