Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/strumpf-usklicnik

Marketing

Profesionalni ratoborni vjernik

Image Hosted by ImageShack.us

Proteklih dana, tjedana raspredala je hrvatska javnost o nekakvom zakonu o umjetnoj oplodnji. Naime, prošla vlast, donijela je po komunjarskom shvaćanju svijeta preoštar zakon po kojem nisu se tako lako mogli ubijati ljudi u svojem početnom stadiju života. Pošto, eto se komunjare dočepale vlasti, odmah brže bolje je bilo potrebno da se isti mijenja da bi sebičnim roditeljima i starim babama od kojih pedesetak i onima starijim omogućile da imaju svoju djecu(ali baš svoju!!!), jer po važećem zakonu, nisu tako lako mogli zamrzavati ljudske duše, a da bi dobili pravilni zametak, koji se nekim čudom razvije u staroj maternici, pa se rodi dijete. Što uz jedno rođeni dijete, ubije se još koje vlastito, to komunjarama, ne predstavlja problem, jer oni ionako samo uz ubijanja i zločine, mogu se obraniti pred povijesnim sudom pravde. Za njih zametak nije čovjek, nego valjda nešto drugo, kao da će iz njega se razviti patka, a ne čovjek. Da se radi o životinjama, valjda bi prije donijeli zakon o pobačaju kod njih, nego kod ljudi. Mislim, što se kučka ima tjerati?

Gore kratki uvod ne služi da bi pisao o komunjarama i pomodarskim egoističnim potencijalnim roditeljima, nego da bi se dotakao jednog, sada već afirmiranog borca za katoličku stvar. Naime, radi se o Krešimiru Miletiću. Uvjerenom katoliku, obiteljskom čovjeku, dragovoljcu Domovinskog rata, čovjeku Crkve....

Naš Šokre, je predsjednik udruge BAS(Blaženi Alozije Stepinac), političar-hrastaš, pokretač nekakvih građanskih inicijativa o embrijima, te po meni jedan žestoki borac za Našu Stvar. Eh, što je tu sporno? Po meni, to da je taj Šokrica predstavnik ratoborne katoličke struje koja ne zna za Kristovo milosrđe i mirotvorstvo. Imao sam prilike gledati na dalekovidnici, kada je na primjer taj Šokre, bio jako psihološki nastrojen kada je voditelj upitao o Oniksnoj palači HBK, kako može biti tako skupa, a radi se o Majki Crkvi koja bi trebala biti skromna? Ovako, skromnost u kršćanstvu samo po sebi nije kreposti i poželjna, nego jedino ako je dragovoljna, te ima služiti tome da se tijelo podredi duh Kristovom. Dakako, ovdje ova moja posljednja rečenica ide za tim, da bude neposredno u suprotnosti sa tezama dežurnih dušebrižnika koji tjeraju mak na konac kada se radi o katoličanstvu i Crkvi, iz svoje jalnosti i zavidnosti. Tako da je taj Šokre nije potpuno sveti čvojek, nego samo još jedan primjerak iz Crkve, koja eto želi biti štoviše proročna, ali joj baš nešto ne ide. Naime, jedan katolik koji ima za uzor Isuseka, treba biti kao i On strpljiv i uporan, a ne nasilan i ratoboran, protiv kojeg su se eto urotili svi urbani Jugoslaveni i bivši udbaši i kosovci. Nadalje, ne sviđa mi se kod njega što političkim metodama želi provoditi svjetonazorsku kršćansku borbu. Politika je kurva, te traži glupe, kvarne, nemoralne ljude koji vole dizati ruke te klimati glavom, a ne svece koji poput njihovih uzora stoje na granitno čvrstim načelima svoje vjere. Ali ne, vrli i revni katolici bi imali svoju stranku, gdje ćemo mi kao društvena manjina ljudima propisivati naš moral. Super, možda hrastaši i hrastovci dobiju, malo više od 2,41 % glasova na izborima, pa lansiramo našeg Šokreta u parlamentarnu obritu, pa zajedno sa onom plavušom iz HSS, pridonese svjetonazorskim raspravama, kada neće više protiv nemoralnih zakona biti jedan glas protiv, nego čak dva. Veliki napredak braćo, samo ja, neću biti uz Vas, iako ste mi najbliži po političkim stavovima. Politika je nemoralna, te je bolje da je trgovačka, nego principijelna, pa se koljemo ako ne ide demokratskim putem, nešto kao naš vjerni brat Franco u drugoj polovici, tridesetih godina prošlog stoljeća. I tako došao naš Šokre udarne termine ozbiljnih i neozbiljnih dalekovidičnih sadržaja u neke emisije, gdje pozovu ministra, neku babu koja želi biti majka u godinama kada već treba biti baka i naš katolik-Šokre. Uspio Šokre pokrenuti kakvu-takvu javnu raspravu, tako što je „navrkao“ neke fejsbukere da spemaju ministar sa pravovjernim katoličkim sadržajem, navodno sa tri do četiri tisuće elektronički poruka. Nema šta da se veli, fakat velika brojka. Što smo postigli? Koliko je sebičnih roditelja promijenilo mišljenje? Mislim da nula, jer ne prenosi se tako kršćanstvo, nego strpljivim propovijedanjem i uzornim životom. Naime, kada uspijemo dobiti i jednu odbjeglu ovcu, onda smo postigli više, nego da smo izvršili udar i uspostavili katoličku monarhiju(u kojoj bi svi imali da poštuju naše pogled na svijet) kako žele ona braća latinaši i njima slični, nešto kao ustaše '41, kada su ih inozemni gazde dovukli da budu marionete.(tko ne vjeruje, ima link na blog dva buraza latinaša, koji su tako nešto predlagali, pa se u komentarima stvorila zanimljiva rasprava o tome). I sada veliko finale na samo Stepinčevo dvije i '12, sami biskup dao je svojevrsnu podršku našem Šokrici, te se naš junak definitivno etablirao kao katolički intelektualac i prvorazredni borac za katoličku stvar. Još je biskup pridonio raspravi tako što je nepotrebno išao provocirati drugove vraćajući se na '45. godinu, kao da je Stepinac, te da nismo imali II Vatikanski koncil. Crkva se još nalazi u pretkoncilskim vremenima, gdje nas eto drugovi žele potamniti. Kao da naš narod zbog komunizma nije moralno propao, te sad mi kršćani idemo govoriti da smo moralniji od njih(komunjara), te da smo pobijedili komunizam, pa se naslađujemo na lovorikama pobjede, umjesto da vidimo da zaista imamo puno posla, te da moramo prionuti radu, te evangelizirati ljude u svakodnevnom životu, i ne dopustiti da komunizam pobjedi nas same kada se idemo na komunistički, totalitarni način obračunavati sa njim.

Krešimir, je eto lako postao junak, jer on i njegova žena rade za Crkvu, pa njemu nije bilo teško boriti se za svjetovne probitke te iste interesne zajednice, jer njemu neće gazda dati otkaz, jer ne radi u realnom sektoru, nego je pod skutama Crkve, koja voli one koji slušaju direktive ideološke orijentirane zajednice, a ne kao kod nekog mrskog kapitaliste, gdje ne smiješ pisnuti ništa protiv istog i njegovog morala, jer u protivnom letiš, pa isti, ti „veliki katolici“ će se podsmijehivati i zlurado cerakati, nekome tko je pao kao žrtva zbog svojih vjerničkih uvjerenja, te nije htio pasti na koljena pred kapitalizmom, kao nekad Stepinac pred komunizmom. Šokre, zbog biskupove podrške praktički može raditi bilo gdje u Crkvi, i njegova djeca i njegovi ortaci, pa su tako financijski osigurani sve dok Crkva bude dobivala novce iz proračuna, a ne kao Sveti Pavao da se uzdržavaju izradom šatora. Lako je biti profesionalni apostol, hajde probajte biti apostol-šatoraš.



Post je objavljen 23.02.2012. u 21:04 sati.