Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/toco1980foto

Marketing

Prevencija po širokoj osnovi?

Današnju pojavu kriminaliziranja fotografa u ime nekakve "prevencije zločina" moglo bi se komotno usporediti sa "prevencijom po širokoj osnovi" iz doba nacističke njemačke.

Naime, "prevencija po širokoj osnovi" je metoda koju je za vrijeme drugog svjetskog rata, u logoru Auschwitz-Birkenau, provodio doktor Josef Mengele sa svrhom prevencije širenja zaraznih bolesti među zatvorenicima u logoru. Ukoliko bi u nekoj baraci bio otkriven bolesnik zaražen nekom zaraznom bolesti, čak i ako se bez simptoma samo posumnjalo na bolest, dotični bolesnik bi tada bio ekspresno otpremljen u plinsku komoru. No osim njega, u plinsku komoru bivali bi isto tako "preventivno" otpremljeni i svi stanari barake u kojoj se ovaj nalazio, kao i svi stanari svih okolnih baraka. Tako se zbog jednog (možda) bolesnog čovjeka ubijalo još i par stotina ili tisuća manje-više zdravih ljudi.

No, koliko god to nekima nevjerojatno zvučalo, takva "prevencija po širokoj osnovi" se i danas uvelike koristi. Najčešće kada se radi o "prevenciji" nekih oblika kriminala, a u zadnje vrijeme su to prvenstveno pedofilija, voajerizam i terorizam, a posebno je zagovaraju razni paranoici i dušebrižnici, uključujući čak i neke državne institucije.

Fotografi su tu već tradicionalno prvi na tapeti, jer prema izvitoperenoj "logici" gore spomenutih paranoika (a paranoja je sve samo ne logična) ispada da već i sam pogled na fotografiju onome što je na fotografiji nanosi nekakvu "štetu", i/ili pak znači da dotična osoba neizostavno ima neke skrivene pogubne namjere prema onome što fotografira.

No još je zanimljivije to, da dok je u ono vrijeme dotična Mengeleovska metoda "prevencije" kretala od "izvora zaraze", te zatim obuhvaćala bližu i širu okolinu, danas kao da se ide u suprotnom smjeru - kreće se izvana, od šire okoline ("šume"), odnosno "od onih koji bi mogli nešto učiniti", a do ishodišta ("drveta") , tj. do onih koji doista jesu problem, se često niti ne dođe.

Štoviše, dotična praksa bi se mogla čak (tragikomično) opisati i jednim vicem - a poznato je da u svakom vicu ima barem pola istine:
"Zašto bježiš?"
"Režu jaja zečevima!"
"Ali ti nisi zec nego magarac."
"Da, ali dok ja objasnim da nisam zec makar imam duge uši..."


Post je objavljen 01.03.2012. u 00:00 sati.