Susjeda nam mužjaku više nije zanimljiva. Još je uvijek mlada, visoka, crna, zgodna i ima tog svojeg starijeg muškarca, ali, eto, otkrili smo da ima i dijete. Meni je ona svejedno, jednako zanimljiva. Iako, sad mi je zanimljivije to zašto mužjaku više nije. I zašto su svim njegovim prijateljima njihove žene izgubile na napetosti, a dobile a odbojnosti onomad, nakon što su postale majke.
Oni svi kažu da to je zato jer su one sve poludile, i od dragih i razdraganih ženica preko noći, bolje reći preko poroda, postale aždaje.
Više nisu bile onako drage i dobre i nježne i umiljate i poslušne, počele su naređivati, plakati, vrištati i zanovijetati. Prešle su, bez pitanja i dozvole, na neku tamnu stranu odnosa. Tamo gdje prije nisu bile, znači, tamo gdje im nije mjesto.
Men` se ipak čini da je to više radi toga jer su ti mužjaci prestali biti centar svijeta svojim unezverenim ženkicama, i postali neko onemoćalo sredstvo, koje je rijetko kad u stanju zadovoljiti te neke potrebice okolo kupovine, čišćenja, pripomoći, ali da se od svega, ipak najteže nose s time da nisu svojim dragankama ono što su cijeli život bili svojim majkama.
Centar univerzuma.
Pa su se malkoc ufendili i digli nosić i na svoje žene počeli gledati kao na strana bića, i jaz je ondak samo rastao i rastao i pretvorio se u provaliju, na kraju.
Pa je možda to razlog zašto visoka, zgodna žena djeluje nezanimljivo kad je kraj nje dijete.
Dijete može biti jebena konkurencija.
Pogotovo kad je tuđe.
Post je objavljen 22.02.2012. u 23:44 sati.