Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/serafina

Marketing

Otkrit ću vam tajnu u priči o tome što je doista bitno u životu-Gospodine ako me ne nađeš kao pobjednika, nađi me kao borca!

"Ne smatrajte mrtvima one koji su na Božjem putu umrli"
Citat na početku svakog posta uzet je iz knjige koju smatram svojom privatnom Biblijom "Derviš i smrt" Meše Selimovića.



U Hrvatskoj postoji zemlja koju nazivaju Terra Magica.Poluotok.
Na njemu se nalazi jedno zaista lijepo mjesto.
Do njega se stiže vijugavom cestom pokraj mora do jedne malene privatne marine.
Kraj te marine nalazi se kompleks stanova.
U jednom novom sa pogledom na more sjedi žena.
Ta žena sam ja.

Gledam kroz prozor na olujni dan, pa onda spustim pogled na knjigu.
Pročitam par redaka i ponovno podižem pogled…
Činim to spokojno, bez žurbe, sretno, već više od dva sata.
To je moj novi stan i ja čitajući sebi vrijedne knjige simbolički na taj način puštam korijenje.
Par meni bitnih knjiga prvo je što sam u njega unijela.
Vani, jak vjetar i kiša metu sve pred sobom, rijeka lišća i granja brzo plovi prema moru.
Nebo, more i priroda uz Božju pomoć, ostavili su me bez daha..
Da sam Japanka u stanju u kojem jesam napisala bi najbolji haiku svog života.

Spuštam pogled na knjigu, čitam o Arnoldu Tsungu, crnac, odvjetnik iz Zimbabvea, koji se odrekao svog života i odvjetničke prakse kako bi radio za one koji su nepravedno ugnjetavani, uhapšeni, zatvoreni.
I on je sve to doživio na svojoj koži.
Agbar Ganji, novinar iz Israela, koji je uhapšen, mučen i utamničen jer se usudio javno izreći svoje mišljenje i kritizirati vladu.
Neću sada nabrajati dalje poimence ljude iz knjige, ako vas ikada bude zanimala slična tematika lako ćete doći do informacija.

Mene zanimaju, razmišljam o tim ljudima, da prođem pokraj njih na cesti nebi ih prepoznala.
Da li bi u njihovim očima vidjela plamen njihovih srca?
Ne znam, ali dobro je znati da postoje! To su stvarni ljudi!
Dio su ovog našeg svijeta.
Raspalio je grom, prekinuo moje misli, stresao me i trgnuo.
Resetirao me, pogledavši na sat shvatila sam koji je datum i pomislila kako vrijeme doista leti.
Za koji dan će ponovno korizma…

Pomislih, moram napisati nešto za korizmu, činim to svake godine!
Ne zbog tradicije, već zato što je to najbolji način da ostane zapis o meni o trenutku pred vrijeme u kojem ću se posvetiti sebi održavajući pažnju u srcu, prakticirajući usto i Isusovu molitvu, trudeći se da zadobijem poniznost i utihnuće duše te uvijek i iznova davati svakodnevno sve od sebe na putu ka svjetlu vječne ljubavi.
Volim vjerovati da će mi uspjeti, sigurno je jedino da ću dati sve od sebe..

A što ću pokloniti vama dragi moji prijatelji pred početak ove korizme?
Mislim da će vam na ovom putu koji slijedi narednih 44 dana dobro doći blagoslov.
Ovaj moj ne zahtjeva da zatvorite oči i pognete glavu. Slušajte dobro.

Najbolji blagoslov koji za života možete dobiti jesu pravi, brižni i pošteni prijatelji i ljudi.
Znam o čemu pišem, jako sam bolesna već neko duže vrijeme.
Osvrnite se oko sebe, primjetite ljude koje susrećete, pomislite dobro tko su oni, što čine, kako žive, što predstavljaju, do čega im je stalo?
Razmislite sa kim imate čast i sreću razlomiti kruh na nedjeljnom ručku.
Dobro pogledajte, ne samo očima.
Ja sa vama djelim svoj blagoslov, nek se zna da, uprkos lošim omjerima u svijetu i oko nas postoje ljudi koji znaju,žele i imaju hrabrosti učiniti pravu stvar.
Svaki novi dan, a posebno u korizmi držite oči otvorene, glavu visoko podignutu i ruke spremne za zagrljaj da bi ste i vi vidjeli, znali i mogli djelovati kad zatreba a dragi Bog odluči se poslužiti upravo vama!
Da biste blagoslivljali i bili blagoslivljeni.

Pepelnica, početak korizme, Gospodine ako me ne nađeš kao pobjednika , nađi me kao borca!




Post je objavljen 23.02.2012. u 09:17 sati.