Čuješ li moj duh
vjetrom nošen
osjetiš li titraj duše
akordično nebeskog sklada?
Čuješ li moj dah
ponekad mračno zastrašujuć
ponekad svijetlo vodeći
u vrtnji svemira?
Osjećaš li bezvremenost
kada pljuštim s kišom
nepreglednost svih dimenzija
koje ti dajem bez traženja?
Vidiš li mističnu snolikost
protkanu čežnjom umivenom rosom
životnost u zjenici koja se smiješi
vrisak u osmijehu koji plače?
Znaš li da poštujem
tvoj šum i čistoću
ali moram iskoračiti žmirećki
iz kruga koji se predugo vrti
Napraviti korak ili dva
zaplesati vrtoglavi tango
plesati po horizontima
šuštati s vjetrom...
Post je objavljen 22.02.2012. u 19:44 sati.