Intelektualac
je drustvena pasmina kojom suvremeni svijet oskudijeva najvise. Osim tih sto cine spin armiju i koji sjede na diplomama cekajujuci da im se tu snese unosna karijera. Preostali se ovdje na prste prebrojavaju u vjecnoj pozadini skepse, hamletovskog odmjeravanja i propitkivanja vlastitog statusa; biti aktivni clan jednog regresivnog i pijanog drustva ili podleci nekom oportunistickom izazazovu, prokockati vlastite stecevine u zamjenu za puko sledbenistvo onoga koji vlastitost nije nikad ni stekao.
Kad je Peter Medavar ustanovio onu nus pojavu, koja ni posto nije manje tragicna od klasne podjele civilizacijskog covjeka, ustvrdivsi da je „Sirenje srednjoskolskog i fakultetskog obrazovanja pridonijelo nastanku velikog broja ljudi koji cesto imaju dobar razvijeni smisao za kulturu i knjisku ucenost, ali to obrazovanje daleko premasuje njihove sposobnosti analitickog razmisljanja“, nije ni slutio da je time otkrio jednu od najvece civilizacijske „Ahilovive pete“, kojom ce se najbolje opravdati potisnuto intelektualstvo, uvodeci na drustvenu pozornicu njegovog pukog karnevalskog dvojnika.
Jednom pretvoreni covjek proizvodne kreativnosti u puki stroj proizvodnog lanca , vracen je izravno u starovjekovnu galiostinu. Dok je Galiot okovan lancima pokretao galiju u nepoznatom pravcu , njemu bez svrhe, danasnji se kineski covjek, pod bicem globalno korporacijskog siledzije stjeruje na pokretanje kolosalne proizvodne trake, njemu takodjer bez ikakve svrhe. U okruzenju okovanog metalnom mrezom za slucaj napustanja radnog mjesta, u tom neboderskom mlinu viska vrijednosti, da mu jos tu preostane skok u ponor, kao Zivince.
Kako bi inace, ta manijaklna zivotna pojava klasnih podjela potisnutog analitickog covjeka,opstala bez njegovog dvojnika.
Post je objavljen 21.02.2012. u 10:21 sati.