-Zašto me tako gledaš? To što vi svoje zatvorenike ne tretirate s poštovanjem ne znači da smo i mi takvi.-
Zagunđao sam lovcu kojem nije bilo jasno zašto sam im dao jesit i piti i zašto sam im donio deke. Noć u pustinji bila je hladna nisam bio toliko okrutan da ih pustim da se smrznu. Lovac napokon prihvati sve što sam mu dao. Razdvojili smo vođu i ostalu trojicu. Sutra će ostalu trojicu odvesti u zatvor, a ovaj će ostati s nama. Uzdahnuo sam. Počeo je jesti pa sam i ja počeo jesti. Bilo mi ga je interesantno promatrati. Njegova zbunjenost mojim postupcima činila ga je smješnim.
-I lovče, kako se zoveš?-
On u mene uperi svoje narančasto-smeđe oči. Tako me gledao dugo i zbunjeno kad napokon promumlja.
-Tray.-
-Nice to meet ya Tray. Ja sam Damyen.-
Pružio sam mu ruku. Mnogo sam riskirao time jer njega su okovi sputavali da dođe do mene, ali sad me lako mogao povući. Oklijevajući on napokon uzvrati handshake. Prijeteljski mu se nasmješim. Zoa, moja zmajica je ljutito frknula vani. Pa u slučaju da je Tray i napravio neku glupost ona bi ga zaklala. A baš sam i ja smješan. Umjesto osobne garde povedem zmaja u šator sa zatvorenikom. Just in case. Hh.
***
Fabijan se iskrade iz kraljičine sobe kad je napokon zaspala. Odvukao se do svojih odaja gdje je još dugo pokušavao staviti misli pod kontrolu. Od kad ju je prvi put vidio znao je da mu se sviđa, ali... Kao i svaku koja mu se sviđala Damyen ju je uzeo. U Fabijanu se odvijala borba između časti i sebičnosti. Znao je da ju ne smije niti pogledati, niti zagrliti, a opet.. Danas ju je zagrlio. Imat će ispriku: bila je tužna. Damyen će to progutati. Neće ga kazniti, ali... Grižnja savjest će ga izjesti. A što je zapravo i učinio? Ništa. Ništa strašno. On je bio samo dječak uhvaćen u razdoblju rata. Izgubljeni dječak...
Do jutra se uspio prbrati iako nije ništa spavao. Izgledao je kao leš. Odvukao se do kraljice s doručkom.
-Dobro jutro Veličanstvo, donosim vam doručak.-
Doron ga zaprepašteno pogleda.
-Fabijane, što je s tobom?-
Prvi puta mu se obratila s ti. To ga zbuni i uplaši. Damyen će ga ubiti ako se zbliži s njom.
-Loše sam spavao, Veličanstvo.-
Ona se dovuče do njega i čvrsto ga zagrli.
-Joj, Fabi, daj se malo opusti.-
Kroz vrata uleti dvorjanka. Doron ga nije htjela pustiti.
-Veličanstvo, možda biste se trebali obući?-
Fabijan joj reče. Dvorjanka mu uputi pogled pun prijezira te stane oblačiti Doron koja još nije shvaćala da je ugrozila svog novostečenog prijatelja zagrlivši ga tako polugola. Nije shvaćala strogoću pravila u zemlji, nije ni željela shvatiti usprkost tome što ju je Fabijan gnjavio s tim da ih mora naučiti zbog protokola.
***
-Imaš sreće što si ti prvi sljedeći za tron nakon Damyena pa ne moraš sam na sebi izvršiti kaznu.-
Gunđao mu je Azriel.
-Kralj će je izvršiti kad dođe. Moj zadatak je štititi, učiti i udovoljiti kraljici te to i radim.-
Azriel sikne i ode svojim putem. Tužan Fabijan se odvuče do prozora i počne razmišljati o samoubojstvu. Ovdje su ga svi mrzili. Karljica očito želi da umre i sigurno namjerno radi sve one stvari. Ostali bi ga zaklali prvom prilikom da nema Damyenove zaštite koju će možda i izgubiti. Pomisli na skok kroz prozor, ali sjeti se da je polučovjek te da bi mu rane zarasle i nebi mu bilo ništa.
Post je objavljen 21.02.2012. u 10:18 sati.