Marketing
Na dva različita kontinenta žive dvije Une: KRASOTICA MEĐU RIJEKAMA I KRALJICA MEĐU PLIVAČIMA
Najljepši kostajnički biseri razasuti su širom dunjaluka. Jedan od takvih bisera danas je u Americi. Ime joj je Una, kao i našoj krasotici među rijekama. Imenjakinje - svaka na svoj način su lijepe i ono najvažnije - posebne. O rijeci Uni, kojoj Rimljani nadjenuše ime, sve je već kazano: od čistine i bistrine, očaravajućeg spektra, posebice zmaragdnozelene boje, unikatne ljepote brzaka, slapova, ada, vodopada... do raznolikosti flore i faune. Ona je jedna, jedina i neponovljiva.
Druga Una, s prezimenom Korajac, tek ispisuje stranice historije. Urezuje identitet zavičaja roditelja. Ni 17 godina joj nije (rođena 20. februara 1995. op.a.), a već je idol najmlađima, mezimica starijima, đulbešećer Kostajničanima... Velika plivačka nada. Ne srednje škole L´Anse Creuse High Scool North, u kojoj je odlikašica. Niti grada Chesterfielda, stigla u njega s roditeljima iz Hanauu (Njemačka) kada je imala četiri godine. Ni Američke plivačke organizacije čiji je član. Već nada SAD-a i svijeta. Vrhunsko umijeće u plivanju stekla je napornim treninzima, vježbama i kroz razna takmičenja. S lahkoćom i impresivnošću, te savršeno skladnim funkcioniranjem tijela i vode, uglavnom na takmičenjima doplovi do prvog mjesta. Da li do tih radosti, kako to izgleda promatračima, stiže takvom mehkotom i lahkoćom?
- Potvrda o „lakoći“ stizanja do dobrih ili vrhunskih rezultata jeste kroz ogled jednog mog dana. Već u 4 sata ujutro sam na nogama. Trening počinje u 4:45 i traje do 6:30. Nakon toga sam u školi. Nastava traje do 14 sata i 20 minuta, a samo desetak minuta kasnije ponovo sam na treningu. I to sve do 17 i 30. Kući stižem oko pola sedam, naravno poslije podne. Utorkom i četvrtkom na bazenima sam sve do 21:30 sati. Vikendom su takmičenja. Eto, pa sami procijenite koliko je potrebno vremena, snage, volje i htjenja da se postigne određeni cilj. Po meni treba nadljudska snaga i izdržljivost – riječi su Une, kostajničkog bisera u Americi.
Podrška roditelja Dalide i Ferhada, mlađe sestre Đane, te stručnost i plemenitost prvog trenera Marka Vandermay-a, koji je preko 50 puta u karijeri bio pobjednik na najvećim američkim takmičenjima, pored njenog talenta i volje, dali su joj snažan „vjetar“ u leđa. Do srednje škole takmičila se za klub Lakers Akvatik, a potom prešla u Lejkers, gdje širom države Michigen i Amerike niže uspjehe.
- Trebalo bi mnogo prostora da nabrojim svoje uspjehe, osvojene pehare i medalje, ali evo nekih kojih se trenutno prisjećam:
2004. - Michigan Long Course State Championship.
2005. - Junior Olympics – Lansing, MI.
2006. - Michigan Junior Olympics – Grand Rapids, MI.
2007. - Circle City Classic – Indianapolis, IN.
2008. - Michigan Junior Olympics – Pontiac, MI
- I da ne nabrajam dalje. Uostalom, gotovo svakog vikenda su nekakve priredbe ili takmičenja, mitinzi... To je zaista jako naporno i teško. Drugi bazen, drugi grad, drugi hotel, a profesori ponedjeljkom prvo pitaju za zadaću. A nju sam puno puta pisala na bazenu između treninga ili dva takmičenja. U školi je zakon ako je ocjena manja od B ili 4 ne možeš da ideš na trening dok ne popraviš. Ja i moj brat od tetke Elvire nismo imali problema sa ocjenama i treningom – kaže nam Una, umjetnički virtuoz u vodi.
Ljetos su mnogi na kostajničkoj gradskoj plaži Piralo zapazili djevojčicu otvorenog pogleda, modrih očiju, punu radosti i s gotovo stalnim osmjehom. Posebno su zapazili Unine graciozne pokrete, neobičnu eleganciju, i lahkoću savlađivanja zelene gipke mase rijeke Une. Taj spoj dviju Una pokazivao je mnoga lijepa svojstva što ih nose imenjakinje. Divili se Uni, kostajničkoj Amerikanki, ne znajući da taj dragulj tek treba da spozna svoje mogućnosti i granice, kako u plivanju tako i u školi.
Unina životna i sportska priča tek je na početku.
Post je objavljen 20.02.2012. u 11:10 sati.