Pregled posta

PIMMSANJE: DVORCI KENILWORTH I WARWICK

Moja frendica Ela je mala, crvenokosa i vrlo paprena... Voli izlete, povijest i kulturu. Posto radimo obadvije u engleskom pubu (svaka u svom ali od iste firme) rijetko se imamo vremen vidjati. Tako smo odlucile da cemo u slobodnim vikendima traziti najbolji Pimms u Engleskoj. Pimms je inace nekada bilo aristokratsko pice, koje se pilo u vrucim (za Englesku) danima na Ascotu i Wimbledonu. Sastojci su velika tajna, a recept je dosta jednostavan: 1/3 Pimmsa No. 1 + 2/3 Sprajta ili piva od djumbira a za dekoraciju OBAVEZNO menta, jagode, krastavac, limun, naranca i limeta. Danas je Pimms dostupan svakome, ali rijetko cete naici na bar gdje Pimms sloze po pravilima. Najvise puta fale menta i jagode, pa je Ela pocela nositi mentu sa sobom, zamotanu u alu-foliju. Nase izlete nazvale smo Pimmsanje jer se na kraju uvijek nagradimo dobrim ruckom i casom (ili vrcem) Pimmsa.

Pimms

Proslog ljeta Ela je odlucila da cemo za nas treci vikend posjetiti dvorce Kenilworth i Warwick na zapadu Engleske. Ela je pravi "control freak" i sve destinacije isplanira u detalj. Kao po obicaju nasle smo se na londonskoj zeljeznickoj stanici Marylebone, popile kavu i pojele dorucak uz obavezno ogovaranje sefova na poslu (pogotovo Elinog, koga zovemo Don Korleone). Kad smo stigle u Kenilworth ustanovile smo da nam je ipak malo hladno. Inace zapadna Engleska jest malo cudna po pitanju vremena. Tamo su brda pred kojima se gomilaju oblaci sa Atlantika.. kad "padnu" prijeko, ispuste svu vodu i produze prema istoku. Znaci, onaj klise o vjecno kisovitoj Engleskoj vrijedio bi vise manje na zapadu i sjeveru.

Malecka Ela je i inace hladnjikava i uskoro se pocela tresti. Odlucile smo potraziti neki ducan gdje bi mogle kupiti nekakvu robu jeftino. Procesljale smo cijeli gradic i konacno nasle nesto, pa si je Ela kupila jaknu i pet majica. Ja sam preko puta kupila tresnje, breskve i banane. Tek onda bile smo spremne za Kenilworth.

KENILWORTH
Dvorac Kenilworth je hrpa rusevina i sve skupa vise lici na nekakav park. Ja inace obozavam rusevine jer mi raspaljuju mastu. Kupile smo ulaznice i uzele besplatni vodic po dvorcu sa slusalicama. To je odlicna stvar jer na tim snimcima nisu samo opisi rusevina nego i razne price iz zivota u ono vrijeme, legende, kako se zivjelo u Tudorskoj Engleskoj itd. Sve je to i dramatizirano pa izgleda kao audio-prica. Cuju se zvukovi iz kuhinje, pricanje, itd.

Inace rusevine Kenilwortha su spektakularne. Dvorac je izgradio Roberd Dudley, Grof od Leicestera (citaj: Lestera) za kraljicu Elizabetu I. Dudley je bio kraljicin ljubimac i dragi prijatelj. Bio je dost arogantan znajuci da ima zastitu od svoje kraljice, iako su njegovi preci bili poznati kao izdajice. Oko Dudleya je kruzila i prica o misterioznoj smrti njegove zene Amy Robsart. Nasli su je mrtvu na dnu stepenica ali nikada nije bilo utvrdjeno kako je tamo dospijela. Pricalo se da ju je dao ubiti Dudley jer je racunao da ce ozeniti Elizabetu. Ali Elizabeta mu je dala do znanja, da se ona nikada nece udavati. Necu previse o tome jer je to zanimljiva i dugacka prica ali cemo malo vise o samom dvorcu.

Sir Robert Dudley, Earl of Leicester

U glavnom, Kenilworth je imao samo jednu namjeru: da ponudi kraljici Elizabeti najvecu, najskuplju, najljepsu i najduzu festu. Naime Elizabeta je u Kenilworthu provela cijelih 19 dana. Dudley je na Kenilworth potrosio ogromno novaca. Iza dvorca napravio je umjetno jezero, do dvorca su vodili mostovi, uz dvorac je preljepi vrt. Kraljicu je docekala jezerska vila - gola djevojka sa velom, stajajuci na camcu donijela je poklone Elizabeti, kao zeni, koja je cak ljepsa od vila. To su bili dani spletki, razvrata, zderanja, plesanja i zabave. Prica se da je bas u Kenilworthy Dudley zapao u nemilost kod kraljice.

Umjetnicki dojam

Model dvorca

Da ne duzim sa povijescu... procitajte vise na stranicama "English Heritage". Ja cu vam opisati dvorac. Setajuci medju rusevinama dvorca u glavi su mi se stvarale vizije zivota u ono vrijeme. U ogromnoj kuhinji moralo je biti strasno vruce. Kuhari su neumorno radili, po dvoristu su trcali za kokoskama, skidali perje fazanima, pravili slastice, ukrasavali hranu... Pored kuhinje, ispod velikog stepenista bio je veliki podrum. Bas ispod plesne dvorane. Podrum je taman, hladan i ima ogromne lukove. A zidovi dvorca isarani su imenima.

Obicno se uvijek ljutim na huligane koji grebaju svoja imena u drvece i zidove kulturnih spomenika, ali ovdije su ti 'grafiti' bili nevjerovatno zanimljivi. Naime, kad je Walter Scott napisao roman Kenilworth (taj isti Scott koji je napisao i Ivanhoe), ljudi su navalili na rusevine. Tu su zapisana imena mnogih slavnih i poznatih, prica se da je negdje cak ime kraljice Viktorije.




U viktorijansko vrijeme ljudi su se bar potrudili da imena zapisuju kaligrafski.





Ovakve rusevine u mojoj glavi stvaraju filmove kakve Holiwood jos nije vidio.... a vjerovatno ni nece


Ogroman podrum - spremiste hrane i, naravno, vina

Najvise me se dojmio kenilwortski vrt. Strucnjaci i restauratori su taj vrt proucavali godinama i uredili ga bas kao u vrijeme kad se u Kenilworthu zabavljala Elizabeta. Sada je taj vrt prekrasna replika originalnog vrta po kom je Elizabeta setala, mljaskala divlje jagode i hranila ptice u aviariju, ukrasenom draguljima. Dudley se nije zaustavio samo na vrtu. Kao sto sam rekla, iza dvorca napravio je umjetno jezero na kom su imali vatromete i slavlje. Danas tog jezera vise nema i umjesto njega tamo su livade. Pogled sa gradskih zidina (koliko ih je ostalo) je prekrasan, pogotovo kad sije sunce.


Pogled na vrt sa zidina


Pogled na fontanu i aviarij.


Jagode, cvijece, biljke... pasa ne samo za oci nego i trbuh.


Ova sarena kokos kraljuje u aviariju...

WARWICK
Dvorac Warwick izgradjen je 1067 godine. Normani vec godinu dana haraju po Engleskoj a WIlliam vec godinu dana kraljuje. Dio prvog dvorca jos uvijek postoji i danas tamo treniraju sokolarenje. Inace Dvorac Warwick je ne nesto kao povijesni diznilend za turiste. Oko njega su srednjevjekovni satori, mozete susresti i ponekog viteza koji ce vam sapnuti lozinku za ulaz u dvorac (bez toga velika zeljezna vrata nece se dignuti). Neki od njih dati ce komandu da se spusti most koji isto tako vodi do dvorca. Ja i Ela najprije smo krenule do nekih dvorana koje ce prijevremeno zatvoriti radi vjencanog banketa. To je bila Hala Vitezova. Usred hale stajao je veliki vitez na konju. Oboje su bili obuceni u zeljezo (srednjevjekovna ideja Ironmana). Zidovi su bili ukraseni raznim oruzjem i pored viteza vec je bio spremljen banketni stol.



Gledajuci tog viteza zamislila sam se nad umjecem ratovanja. Danas ne trebas niti vidjeti koga ubijas. Imamo laserske puske, kompjuterski vodene rakete i bombe.. ali u ono vrijeme to je stvarno bila umjetnost. Samo jedna zeljezna rukavica teska je najmanje 5 kila. Kaciga oko 7. Da o ostaloj obuci niti ne govorimo. Onda to isto ima i konj. Pa sad ti, ovako konzerviran, probaj vrtjeti sablju, bacati koplje, voditi konja, i ostati na njemu... ako mozes - ziv. U najbolju ruku bices u modricama, sa poderanom kozom ili malo izmasakriran.. u nekim slucajevima mozes izgubiti neko okoncinu ili ostati bez zuba.. Tako da oni lijepi holivudski vitezovi nisu mi nekako realni.

Slikala sam sa telefonom i uskoro mi se napunila memorija pa sam zato fotkala tek ponesto. Ela je vec krenula dalje u druge hale pa sam joj slijedila. Posjetile smo svih sest zena zloglasnog Henrija 8, Elizabetinog tate. A i on je stajao tamo negdje sa rukama na bokovima u raskoraku i izbacenim grudima. Vidjele smo i spavaonicu kraljice Ane te budoar sa svilenim tapetama koje joj je poklonila "kolegica" Marie-Antoniette. Tad sam pomislila da je Engleska u stvari najbolje zivjela kad su njome vladale kraljice. U keltskim vremenima tih je kraljica bilo puno vise jer su kelti bili malo vise matriarhatski sredjeni. MIslim da nijedna druga zemlja nije imala toliko uspijesnih vladarica.

Na ulazu u susjednu zgradu docekao nas je butler (glumac). Upitao nas je odakle smo i onda nas svecano najavio nekome u sobi kao ambasadorice nasih zemalja. Onda nas je otpratio do kamina, pricajuci onaj aristokratski kraljevski engleski, kroz nos... I tako smo upoznale groficu Daisy i njezinog muza, koji su primali drage im goste (recimo mene i Elu).



Daisy je bila ljepotica u ono vrijeme i vrlo poznata (pogotovu medju muskarcima). Imala je mnogo ljubavnika medju aristokratima, cak i Princa od Walesa. Njezin muz, jadnik, sve je to morao podnositi bez da ista zine... jer.. sto ces, kad ti Princ ili Kralj nasadjuju rogove?

Grofica Daisy

Daisyine dvorane bile su opremljene za prijem. Upoznale smo mnoge (vostane) slavne ljude iz onih vremena. Recimo, majku Winstona Churchilla.

Jenny, Lady Churchill

Ona se zvala Jenny, Lady Randolph Churchil. Bila je amerikanka iz New Yorka i primjereno dekadentna. Lady Churchill mogla bi biti glavna zvijezda viktorijanskog Sex in the City. Muskarci su govorili da njezin pogled nije zenski nego panterski. Inace, Jenny je bila izvanredno inteligentna, imala je nevjerovatan smisao za humor i navodno je ona izmislila koktejl Manhattan. Jedna od njenih fenica bila je i kraljica Alexandra, bez obzira sto je Jenny seksala sa njeznim muzem.

U sobici za sluzincad procitale smo upute za sluge... kako se ponasati, sta raditi, ustati u 4 ujutro samo da se zapali vatra u kaminima.. onda otici na misu.. onda pripremiti dorucak i sve to za gospodu.. nikad gospodu gledati u obraz nego samo dole.. nikada ugovarati.. ili ogovarati..

Nakon posjete Daisy i drustvu odlucile smo udahnuti malo zraka pa smo se popele na zidine.. Pogled odlican! A zavidile smo dvojici muskaraca u prelijepom vrtu ispod zidina, bas uz rijeku, kako su mirno sjedili u popodnevnom suncu i pili pivu.







"E, tu bi bilo super popiti Pimms," kaze Ela zavidno. "Sve ti je na dlanu... menta raste na gredicama, jagode takodje.. samo treba ruke ispruzit!" Slozila sam se potpuno sa time...

Nakon toga otkrile smo ulaz u podrum i ustanovile da su poticu pripreme na rat. Prave se kugle za topove, doktori spremaju razne ljekovite biljke, rezu platno za omote... djevojke siju kosulje i gace... gospodar dvorca odrzava govor.. U stvari vrlo zanimljiv povijesni prikaz dogadjaja pred bitkom za Warwick.

Zene siju i krpaju kosulje za muskarce koji odlaze u rat... Mangupska djevojcica se sakrila iza zavjese i zabavlja zene.

Poslednja vecera pred bitku

Gospodar blagosilja vojnike pred odlaskom u rat

Otisle smo pogledati i veliki katapult na rijecnom otocicu. Tamo su bile demonstracije vojnickog kampa, pa su razni viteovi brusili sablje, cistili kacige i ostale djelove metalne odjece, vjezbali strijeljanje sa lukom itd..

Katapult na rijecnom otocicu

Pogled na dvorac sa otoka

Sator nekog viteza - svaki vitez imao je svoje embleme i grb

Spremiste za camce

A najvise su me iznenadile patkice. Naime, uz rijeku je bilo nebroj pacjih porodica sa malenim pacicima.. A jedna mama patka dosla je bas do nasih nogu i pocela nam nesto gagati..

Brbljava mama patka sa pacicima

"Pa sta ti hoces?' pitam je...
"Ga gagagaga.. gaga gagagagagagagag... gaga" ustrajno brblja patka a mali puhasti pacici lezerno kljuckaju oko nje... Krenem par koraka dalje a mama patka se neda... odmah za nama:

"GAAAA Gagagaga ... gagagaga.. " Ela se cudi.. sta ova hoce.. hranu? Pa nemamo hranu.. otvori ruksak i izvadi komad sendvica.. ali patka ni ne primirise..

Posto nam nije bilo jasno nista, krenule smo u park uz dvorac i stigle do velikog labirinta sa nekakvom zgradom na kraju. Tamo su obavljali fotkanje bracnog para. A oko nas sve paunovi.. neki spavaju na granama, drugi setaju i sepere se oko nas.. Predivne kokosi... Neka zena dosla je do nas i ljubazno nas opomenula da se dvorac uskoro zatvara.

Na vrhu brdasca je ostatak prvog dvorca Warwick iz 1067. godine

Paunovi u labirintu

Tako smo Ela i ja zavrsile razgledanje obadviju dvoraca. Ja sam si odmah skinula knjigu W. Scotta da pocnem na licu mjesta citati taj roman... dok sam jos pod dojmom rusevina. Prosetale smo kroz seoce koje je bilo kao iz neke price i trazile mjesto gdje sluze pravilno slozeni Pimms. Ela je usla u svaki bar i pitala ako imaju jagode i mentu... ako su rekli ne, krenule smo dalje.

Ela trazi Pimms

Na kraju smo zavrsile u Pizza Expressu, svaka sa svojom bruschetom, pola pizze i, jasno, velikom casom Pimmsa...



Post je objavljen 28.02.2012. u 06:00 sati.