Probudiš se nakon svih tih godina, shvatiš da iako je toliko vremena prošlo kroz nejasne i maglovite dane, tjedne, nekima čak i godine, postoje segmenti koji su ne promjenjeni. Iako je užasno teško nekada pohvatati konce to je jedino što nam preostaje, izaći iz te magle i pokušati uhvatiti se u koštac sa nagomilanim stvarima i duboko zakopanim osjećajima.
Sa vremenom se počinjem pitati što je zapravo na kraju svega, te koliko dobivam i gubim stojeći na jednom mjestu, iskreno ponekad dok ležim noću mučena nesanicom ne mogu se sjetiti dali sam rekla sve što sam mislila-htjela-trebala. To je vjerovatno moja vječita dilema - učiniti ono što se očekuje od mene ili slijediti osjećaje i uvaliti se u nevolju... Jasno je, iz početka me nose osjećaji, optimizam i nada, to je razdoblje u kojem upadam u nevolje, letim i nije me briga za težinu kojom ću tresnuti. Kasnije, situacija se drastično mijenja. Prepustim se posljedicama već spomenutog pada i napravim ono što se očekuje od mene, predam se i dalje živim onako kako bih "trebala".
Ali i nakon svih tih godina u magli, vječitih borbi između rečenoga i prešućenoga leži jedan segment, moja konstanta. Stvari nekada potiskujem kako se ne bih morala suočiti sa osjećajem vjerovatno najsličnijem tupom tresku tijela od pločnik nakon pada sa 22. kata. Nekada to ide bolje, nekada jedva hvatam zrak od boli ali sve u svemu zatvorim oči i ...
You make me feel so alive...
Daljina izvlači najgore iz mene, ako nedostaje konstanta imam osjećaj da bih se mogla izgubiti između silnih deja vu situacija pomješanih sa fast forward trenutcima, sve valjda zavisi o vlastitoj percepciji trenutka u kojemu stojiš zbog čega se tišina čini tako glasnom, gotovo zaglušujućom.
Potrošit ću život tragajući za ispravnim riješenjima umjesto da krenem pogrešnim i doživim ishod onako kako bih trebala, kada bi me barem početni entuzijazam onog famoznog leta držao dovoljno dugo, ušao pod kožu i postao sastavni dio mojih stanica, nekako mislim da bi tada bilo lakše. Nije da nemam što izgubiti ali sada znam da ne bih napravila istu pogrešku. Znam da bi ovaj put sve bilo u redu.
The silence seems so loud 'cause there's no one else......
Post je objavljen 24.02.2012. u 11:48 sati.