>"Jer je ludost Božja mudrija od ljudi; i slabost Božja jača je od ljudi."
1. Korinćanima 1,25
Mnogo je onih koji poruku križa smaraju ludošću. Prihvatljivo im je ako ih se uvjerava da vječno blaženstvo i spasenje svojih duša mogu steći plemenitim djelima i primjenom sve svoje snage i sposobnosti. Ali Razapeti, po njihovu mišljenju, ne može biti prikladan način spasenja.
Zato Sveto pismo naglašava da u pogledu toga "nema mnogo mudrih po tijelu" (26. redak) među onima koji prihvaćaju propovjedanje o križu. Tko god prosuđuje putem vlastite pameti, umjesto da se drži Božje riječi, ne samo da križ smatra ludošću, nego i slabošću. "Tko god ne može zastupati sebe ili nema snage nadvladati druge nije dostojan našeg povjerenja", govori svijet u svojoj ponositosti pripisujući te propuste Isusu Kristu.
A ono što je ludo i slabo u ljudskim očima mudro je i jako u Božjim. Svi koji su vjerom iskusili Božju mudrost i snagu skrivenu u križu slobodni su i sretni. Ovisnici su se okanili onoga što ih je vezalo i vratili se svojim obiteljima. Oni koji su bili grešnici prepoznali su da je Krist uosobljena "mudrost, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje" (30 redak). Stoga se oni uzdaju u Gospodina, a ne u ljudsku mudrost, koja nikada ne može dati spasenje.
Kako je ugodno i krasno to što vječni život nije udio povlaštenih, nego je pristupačan svima.
(iz "Dobro sjeme", Udruga kršćana, Rijeka)
Post je objavljen 18.02.2012. u 18:42 sati.